Mali, ali pali
Toyota Aygo 1.0 VVT-i x-wave TEST
Iako na prvi pogled Aygo izgleda malen, njegov dizajn odaje mišičavost i snažan stav, u svakom pogledu i u svakom djeliću dizajna.
Prepoznatljivom X faktoru u prednjem i stražnjem dijelu vozilu pripomaže i bijelo-crna boja - crna linija se iz stražnjeg dijela pruža preko stražnjih i prednjih vrata te nastavlja preko prednjih svjetala i zatim tvori X dizajn u prednjem dijelu. Vrlo efektno, vrlo snažno i pomalo svemirski.
Dark Vader? Da, svakako je primjetan taj dojam, a vidjet žete to i na središnjem dijelu konzole. Dakle, dizajn je izražajan, slobodan i upečatljiv tako da Aygo postaje jedan od najprepoznatljivijih malih automobila na cesti. Njegova braća (ili sestre) Peugeot 108 i Citroen C1 međusobno dijele gotovo sve u tvornici u Češkoj u kojoj se proizvode, ali dizajn je ipak svaki za sebe unikatan. Kao kad imate sestre bliznakinje, ali svaka ima svoj stil i koristi svoju šminku.
Vizualnom užitku prednjeg dijela vozila doprinose i LED lampe u donjem dijelu odbojnika, dok se pored glavnih svjetala nalazi jako lijep "bumerang" potpis i ta LED svjetla su uključena zajedno s glavnim svjetlima. Stražnji kraj je jedan od najposebnijih na današnjim automobilima. Igra linija, svjetala i ispupčenja i u stražnjem dijelu tvori oznaku X. Aygo je dostupan s troja i s pet vrata, a razlika u cijeni je oko 2000 kuna veća ako se odlučite za pet vrata. U odnosu na prethodni Aygo, novi Aygo ima isti međuosovinski razmak od 2340 mm, ali je dužina vozila veća za 25 mm (3455 mm) dok su ostale dimenzije ostale iste.
Interijer
Posebnost Toyote Aygo nastavlja se i u unutrašnjosti. Interijer je crno-bijeli. Već otvaranjem prednjih ili stražnjih vrata ta crno-bijela kombinacija dolazi do izražaja i ne prestaje niti u jednom dijelu interijera. Zadržan je metalno-plastični stih u unutrašnjosti, pri čemu se metal koristi kao djelomična obloga na vratima. Bijeli detalji na kokpitu te oko ručice mjenjača nisu od metala nego od plastike, ali bez dodira se to niti ne primjećuje. Oči to neće primijetiti. Plastika je tvrda na dodir, ali valoviti dizajn je dobro finaliziran. Središnji dio konzole s ekranom i komandama klima uređaja jako nas je asocirao na Dark Vadera. Pogledajte i sami pa se uvjerite. Odlično!
Jedini nefunkcionalan dio u unutrašnjosti predstavlja jedna komanda na klima uređaju - kružni prekidač za podešavanje temperature uopće ne omogućuje vizualnu informaciju na koliko ste jako podesili grijanje. Na prekidaču postoji oznaka, ali ju vozač ne može vidjeti ukoliko se podešava grijanje dok se prilikom podešavanja hlađenja ta oznaka vidi.
Središnji dio ispred vozača zauzima veliki analogni brzinomjer dok je digitalni okretomjer smješten s lijeve strane i decentraliziran u odnosu na brzinomjer, a i vrlo je malih dimenzija tako da su okretaji neprecizni na prvi pogled. Desno od brzinomjera nalazi se Shift oznaka koja sugerira prebacivanje u viši ili niži stupanj prijenosa. Shift stoji upaljen stalno u vožnji sve dok se ne promijeni brzina dok kod nekih proizvođača Shift prestaje svijetliti ako se gas drži duže vrijeme stisnut u visim okretajima.
Sjedala su djelomično obložena kožom te dobro izgledaju uz tekstilni uzorak. Izrađena su iz jednog komada pa izgledaju vrlo sportski. U praksi se pokazuju dobrima i u gradskoj vožnji, ali i pri dužim putovanjima.
I dok se u prednjem dijelu dobro sjedi, straga se situacija jako mijenja jer je prostor i po visini i duzini vrlo skučen. Nižem krovu pridonosi i odličan panoramski otvor na krovu. Veliki šiber se u samo 10 sekundi otvara i zatvara dajući tako jako puno svjetla u unutrašnjosti, ali i zraka tijekom lijepog vremena. Nije baš pravi kabrioletski osjećaj, ali nije niti los osjećaj kada vjetar lagano puše iznad glava putnika. Krov je platneni i ne zahtijeva neko posebno održavanje, a prilikom pranja vozila nismo primijetili nikakvu mogućnost prolaska tekućine. Spomenimo i stakla na stražnjim vratima koja nemaju mehanizam za spuštanje i dizanje nego imaju samo mogućnost leptir otvaranja tako da putnici tijekom vožnje dobiju nešto zraka. Na taj se način uštedjelo na električnom mehanizmu, ali i smanjila masa vozila.
Prtljažnik je minijaturan i omogućava smještaj vrećica prilikom shoppingiranja, ali se unutar prtljažnika obujma 168 litara može smjestiti i nekoliko torbi. Kad bi postojala mogućnost da se stražnja klupa pomiče po dužini tada bi to bilo dobro rješenje.
Toyota Aygo na cesti
Ispod kratke haube nalazi se maleni (jedini dostupan) 1-litreni atmosferski benzinski motor s tri cilindra i snage je 69 KS. U praksi se pokazao sasvim dobrim i solidnim u većini situacija u kojima smo ga testirali tijekom tjedan dana vožnje.
Prilikom pokretanja motora čuje se karakteristični zvuk za tri cilindra i taj se zvuk čuje manje-više tijekom cijele vožnje, srednje je bučan na autocesti, naročito u gradskoj vožnji, ali zvuk nije preglasan da bi nam smetao. Odlaskom na otvorenu cestu zvuk motora praktički nestaje, kada se vozi u nižim okretajima. I dok su startovi motora uglavnom spori, ukoliko slušate preporuke u desnom dijelu instrumenata ispred kola upravljača, zanemarivanjem tih preporuka situacija u vožnji se znatno mijenja. Dakle, nismo baš htjeli promijeniti brzinu na gotovo ispod 2000 okretaja jer su u tom slučaju ubrzavanja zaista spora i stvaraju kolone iza nas nego smo ipak motor vrtjeli nekoliko stotina okretaja više i time bili zadovoljni. Aygo se vrti na 3900 okretaja pri vožnji na autocesti u 5 brzini, na 130 km/h. Potrošnja nam je po gradu bila 6,5 litara, na autocesti otprilike isto toliko dok izrazito pada na otvorenoj cesti. Nakon 200 kilometara vožnje u petom stupnju, na oko 2000 okretaja, potrošnja je bila odličnih 3,9 litara. Pri tome smo se vozili dionicama na kojima su ograničenja 50 do 80 km/h. Prosjek testa nam je 5 litara.
3-cilindrični motor snage 69 KS na papiru izgleda slab, ali u vožnji nam se ta snaga, uz masu vozila od 970 kilograma, pokazala dovoljnom i za pretjecanja po gradu, agilnija ubrzavanja sa semafora kada smo dobili koju sekundu prilikom startanja. Nije nam se dalo vuči po cesti, kao što se inače znaju vuči pojedini vozači i vozačice.
Općenito, motor prestaje biti slab ukoliko ga malo stisnete. Stupnjevi prijenosa dosta dobrog ručnog mjenjača s pet stupnjeva prijenosa su razvučeni tako da se u prvoj brzini može dostići 60 km/h, a u drugoj 110 km/h. Motor u pojedinim situacijama djeluje trom, ali kad ga skužite uvjerit ćete se poput nas na testu da može biti i živahan, ali ne nauštrb potrošnje goriva. Naravno, ulazak u visoke okretaje, iznad 4000 okretaja, postaje vrlo zabavan i zaboravljamo da ispod haube imamo samo tri cilindra i samo 69 KS.
S obzirom na kratak međuosovinski razmak, a što je i razlog za manje mjesta u putničkom prostoru, udobnost je nešto manja tako da se rupe, neravnine na cesti i ležeći policajci baš osjete. Zato lagano vozite u takvim situacijama i Aygo neće biti neudoban u vožnji.
U situacijama kada se pretječe ili prelazi iz trake u traku Aygo je nešto nepregledniji. Stražnji C stup je dosta debelo izveden, a i maleni prozori na stražnjim vratima doprinose manjoj vidljivosti pa budite oprezni zbog toga. Ali zato vožnja unatrag uvijek predstavlja zadovoljstvo jer se iza nalazi odlična širokopojasna kamera koja u noćnim uvjetima automatski pojačava vidljivost i povećava kontrast. Zbog hvatanja širokog kuta vrlo je korisna u svakodnevnom parkiranju. Na taj se način možemo približiti vozilu iza na samo nekoliko centimetara.
Volan je mekan i vrckav pa je dobar u gradskoj vožnji, ali je na autocesti premekan i treba paziti na ulegnuća. Kočnice su se pokazale jako dobrima, naprijed su diskovi, a straga bubanj.
Multimedija
Sučelje na 7-inčnom ekranu u boji osjetljivom na dodir (rezistivna tehnologija) je jako dobro i pregledno. Sve počinje od pet lijepo i maštovito dizajniranih ikona putem kojih se ulazi u audio dio, telefonski dio te razne postavke i informacije o vozilu. Svidio nam se staromodni i moderni štih FM radija, sve je vrlo pregledno i ergonomski organizirano. Na infotainment sustav se može spojiti pametni telefon ili pak vanjski glazbeni player, a putem Bluetootha možete pristupiti i glazbi na svojem pametnom telefonu. U donjem dijelu kokpita smješteni su USB i AUX ulazi te 12-voltna utičnica za napajanje. Nema CD playera. Zvuk sustava s četiri zvučnika je dosta glasan, a moguće je podesiti i osnovne parametre zvuka.
Cijena za Toyotu Aygo 1.0 VVT-i
Toyota Aygo s troja vrata starta s cijenom od 67.800 kuna (s pet vrata cijena je 69.900 kuna). I dok se za trovratnu verziju može birati između dva paketa opreme (x i x-play), za verziju s pet vrata nudi se pet paketa opreme. Mi smo na testu imali najjači i najskuplji paket x-wave tako da je cijena vozila s opremom 92.450 kuna + 2500 kuna za metalik boju; odnosno cijena test vozila je 94.950 kuna.
Od dugog popisa opreme izdvajamo šest zračnih jastuka, ABS, VSC, TRC, BA, EBD i EBS sustave sigurnosti, automatski klima uređaj, Radio MP3 sa RDS-om, Bluetoothom i USB-om, upravljač podesiv po visini, putno računalo, LED dnevna svjetla, HAC pomoć pri uspinjanju uz strminu, električno progresivni servo upravljač, kamera za vožnju unatrag.
©VidiAuto.com, 12/2014.
Učitavam komentare ...