Mille Miglia (1927-1957)

Prva utrka Mille Miglia odnosno „tisuću milja“ održana je daleke 1927. godine s rutom od Brescie do Rima i natrag u dužini od oko 1000 milja odnosno oko 1600 kilometara.Ovo je bila sve samo ne obična utrka. Prije svega specifičnost ove utrke bila je u nekoliko činjenica. Takmičari nisu startali svi odjednom već su automobili sa slabijim motorima startali prije automobila sa snažnijim motorima. Druga specifičnost bila je činjenica kako nije bilo brzinskih ograničenja već su vozači vozili koliko auto „ide.“ Vožnje s gasom „do poda“ bile su jako atraktivno za gledatelje, no nažalost i krajnje opasne te tragične. Svake godine na utrci su se izmjenjivale sreća pobjednika i tragedije. Prvi pobjednik Giuseppe Morandi sa kopilotom Ferdinandom Minoiom vozio je prosječnom brzinom od 78 kilometara na sat te je utrku prešao za nešto više od 21 sat.

Utrka Mille Miglia proslavila je neke od najvećih vozača svih vremena i najvećih sportskih automobila svih vremena. Poput legendarnog Tazia Nuvolaria, dvostrukog pobjednika 1930. i 1933. godine koji se proslavio za volanom Alfa Romea 6C i 8C.Godine 1931. Njemački vozač Wilhelm Sebastian jurio je stazom u Mercedesu 300 SSKL koji je bio specifičan po motoru s kompresorskim prednabijanjem snage. Prosječna brzina od 100 kilometara na sat tada se činila nestvarnom, kao i prosječnih 166 kilometara na sat koliko je za volanom BMW-a 328 1940. godine vozio njemački dvojac Baumer-Von Hanstein. Stirling Moss, Juan Manuel Fangio, Alberto Ascari i četverostruki pobjednik Clemente Biondetti neki su od najvećih vozača svih vremena koji su protutnjali kroz „tisuću milja“ . Svakako je zanimljivo kako su svi vozači osim Fangija i Ascarija vozili s kopilotima. Poput danas u reli utrkama kopilot bi prije početka utrke prošao stazom u automobilu i označio bi u tekici rutu te težinu svakog pojedinog zavoja koje bi u vožnji tumačio glavnom vozaču. Fangio je tijekom jedne od utrka svjetskog prvenstva tijekom 1950-ih godina u nesreći izgubio kopilota te je od tada na Mille Miglia vozio samostalno. Godine 1955. Moss je pobjedio u legendarnom Mercedesu 300 SLR. Alfa Romeo apsolutni je rekorder sa 11 ukupnih pobjeda u razdoblju između 1928. i 1947. godine. Ferrari je pobijedio u ukupno osam utrka te je upravo na ovoj utrci Enzo Ferrari stvorio renome kao proizvođač ultimativnih sportskih automobila.

Nažalost nesreće i pogibije oduvijek su bile prisutne, te su bacale crnu mrlju na ove utrke. . Nakon što je 1938.godine poginuo veći broj gledatelja, naredne 1939. godine utrka se nije održala. Takmičenje je nastavljeno 1940. godine, a od 1927. do 1957. godine poginulo je čak 60 vozača i gledatelja. Sudbonosne 1957. godine, dogodila se jedna od najvećih nesreća u povijesti auto sporta. Ferraijev bolid zabio se u publiku i ubio čak 9 gledatelja među njima i nekoliko djece te vozača Alfonsa De Portaga i suvozača Edmind Neslona. Istragom je utvrđeno da su uzrok nesreće bile dotrajale gume. Iste godine u Triumphu TR3 poginuo je i Joseph Gottgens. Utrka se od 1958. do 1961 godine održavala u nešto izmijenjenoj ruti uz ograničenje brzine no nakon 1961. godine zauvijek je ukinuta u ovom izdanju. Mille Miglia je uskrsnula 1977. godine do današnjeg dana pod nazivom Storica gdje se u kontroliranojn penzionerskoj vožnji koja traje nekoliko dana natječu legendarni sportski automobili.