Alternativna goriva
Automobili pogonjeni vodikom
Chrysler je 1997. na auto salonu u Detroitu predstavio prvi elektromobil koji je struju za pokretanje crpio iz gorivih vodikovih ćelija. Danas već postoji veći broj serijskih automobila koji koriste vodik kao gorivo. Međutim kao i većina alternativnih pogona tehnologija proizvodnje je još uvijek preskupa za masovnu proizvodnju i prodaju.
Instalacija kod automobila pogonjenih vodikom sastoji se iz gorivih ćelija koje se nalaze u podnici automobila, elektromotora i spremnika vodika. Stlačeni vodik nalazi se u spremniku u tekućem stanju pod tlakom od 350 bara, ali je zbog razloga zapaljivosti ohlađen na -253° C. Dakle čitav sustav funkcionira na način da se u vodikove ćelije dovodi stlačeni vodik i kisik ili mješavina kisika i helija te se elektrolizom proizvodi struja. Prolaskom kroz separatorsku ploču ćelije, molekule vodika se spajaju na anodu, dok se molekule kisika spajaju na katodu.
Na anodi platinasti katalizator razdvaja vodik na protone i elektrone, a elektrolitska membrana propušta samo protone prema katodi. Elektroni dalje putuju vanjskim strujnim krugom proizvodeći struju koja pokreće elektromotor i puni baterije. S druge strane na katodi elektroni i protoni s kisikom stvaraju vodu, odnosno točnije paru iz ispuha vozila. Prednosti vodika su posve čisti ispuh te mogućnost dobivanja vodika elektrolizom iz vode. Nedostaci su visoka cijena, slaba infrastruktru te potrebe za velikim preinakama motora.
Kombinirajući principe rada Otto i dizelskih motora Mercedes je još 2007. godine uspio stvoriti benzinski motor prepun tehnoloških novotarija koji bi kada prebrodi dječje bolesti trebao ući u serijsku proizvodnju. Testira se na automobilu kodnog naziva F700.
U praksi što više cilindara ima motor to više i troši goriva. Što se tiče konjskih snaga postoji mnogo automobila veće snage koji troše manje goriva od manje snažnih automobila sa jednakim brojem cilindara.
Učitavam komentare ...