Što su sintetička goriva i kako se proizvode?
Sintetička goriva ili e-goriva su kemijski dobivena goriva čijom upotrebom se ne povećava ukupna emisija ugljičnog dioksida te će moći koristiti za pogon vozila u EU i nakon 2035.
Jedna od najvažnijih tema kojom se bavi europska auto industrija je zabrana prodaje vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem nakon 2035. , ali nije do kraja sigurno što će se u stvari dogoditi.
Njemačka je tražila (i dobila) izuzeće za korištenje sintetičkih (tzv. e-goriva) nakon 2035. pa će vozila s klasičnim motorima moći koristiti e-gorivo i biti CO2 neutralna.
O kakvim se gorivima radi i kako se proizvode?
Sintetička goriva nisu dobivena iz sirove nafte već su kemijskim putem, a tehnologija proizvodnje sintetičkih goriva poznata je više od 100 godina.
No sintetička goriva su svojstvima ista kao i ona koja se dobivaju preradom sirove nafte. Tu nema nikakve razlike i ono jednako izgaraju u cilindru kao i klasični benzin ili dizel.
Sad se postavlja pitanje u čemu je kvaka, ako jednako izgaraju zašto su CO2 neutralna?
Obzirom da su sva fosilna goriva spojevi ugljika i vodika (prirodni plin CH4, benzin C8H18, dizel C16H34), moguće ih je proizvesti spajanjem ugljika i vodika na odgovarajući način.
Radi se o procesu koji je obrnut od izgaranja, no u ovom slučaju se koristi atom ugljika iz molekule CO2 kojeg smo uzeli iz zraka te se spaja vodikom čineći ugljikovodik.
Izgaranjem ugljikovodika (odnosno goriva), u atmosferu vraćamo natrag CO2 kojeg smo uzeli pri proizvodnji te je ukupna bilanca nula.
Iako sve zvuči jako jednostavno, baš i nije. Uzeti CO2 iz zraka nije lako jer njegova koncentracija jako mala i u jednom kubičnom metru zraka ima tek 0,79 g CO2 što znači da nam treba 1.500 kubika zraka za kilogram.
Drugim riječima, treba procesuirati goleme količine zraka (što znači i određeni utrošak energije) kako bi se dobile odgovarajuće količine CO2. Postoje i ideje o skupljanju CO2 iz ispuha elektrana i sl. gdje je koncentracija veća.
Jednom kad imate ugljični dioksid (odnosno ugljik) još trebate i vodik, a njega dobivamo elektrolizom vode.
Proces elektrolize je dobro poznat, a u osnovi pomoću električne energije se molekule vode (H2O) dijele na vodik i kisik. Naravno, potrebno je koristiti isključivo energiju dobivenu iz obnovljivih izvora.
Kad imate CO2 i vodik, treba ih spojiti kako bi se dobilo gorivo. No ni to nije tako jednostavno jer se reakcijom CO2 i vodika najprije dobiva metanol, a iz njega se frakcionom destilacijom mogu dobiti ostala goriva poput benzina ili dizela.
Kao što možete vidjeti, proces je složen i skup te će CO2 neutralna goriva biti jako skupa, no masovna proizvodnja bi ih mogla učiniti jeftinijim i pristupačnijim.
Porsche i Siemens Energy u Čileu grade pogon za industrijsku proizvodnju sintetičkih goriva, koji kombinira vjetropark za proizvodnju energije za elektrolizu vode te ekstrakciju CO2 iz zraka.
Tvrde da će s punim kapacitetom 2026. moći proizvoditi više d 500 milijuna litara e-goriva godišnje. Živi bili pa vidjeli.
Učitavam komentare ...