Ferrari Dino 206 S

Dino 206 S napravljen je samo iz jednog razloga. Pobjeđivanje na utrkama. U to doba ciljevi Scuderie Ferrari bile su talijanska utrka Targa Florio i legendarna njemačka staza Nuerburgring. Dino je ubrzo iskazao svoj potencijal prototipom imena 166 P, 1965. godine na utrci 1000 kilometara Nuerburgringa u organizaciji njemačkog auto kluba ADAC. Završio je četvrti u rukama Lorenza Bandinija i Nina Vaccarelle. Nakon dobrog rezultata konkurencija je počela sumnjati u Dinovu regularnost. Potencirali su kako je to tek prerušeni GP automobil s motorom obujma većim od 1.6 litara. No, Eugenio Dragoni, jedan od inženjera ovog prototipa nije se uzbuđivao. Nakon ispitivanja komisija je utvrdila da je V6 razvijen iz agregata Formule 1 iz 1961. godine, a točan obujam iznosio je 1593 kubičnih centimetara. Zli jezici su utišali. Vrline Dina 166 P bile su kompaktnost, mala masa vozila te izraženo lagano upravljanje.

Automobil je nosio Dino oznaku čime je Enzo iskazivao počast prema nikad prežaljenom sinu, te je u njegovu čast napravljena serija vrlo uspješnih trkaćih i cestovnih bolida. Ovo je najznamenitiji model iz te serije automobila koji niti na jednom dijelu nisu imali oznaku Ferrari, samo amblem propetog konjića na naplacima. Projekt Dino izrodio se iz Enzove želje za pobjeđivanjem njemačkog konkurenta Porschea. Stuttgartski su automobili bili neprikosnoveni u klasi dvolitrenih automobila što je bio dovoljan izazov Enzovoj natjecateljskoj prirodi. Iz modela 166 P napravljena je verzija 206 P s povećanim V6 motorom od dvije litre. Taj se motor kasnije počeo ugrađivati u model Dino S iz 1966. godine, a naknadno i u model 206 GT iz 1967. 206 S iz 1966. godine derivacija je modela Spider, a od njega je lakši 50 kilograma zahvaljujući karoseriji od lake legure montiranoj na cjevastu šasiju od fiberglasa. Tvorac ovog automobila je Mauro Forghieri, inženjer koji je Ferrariju omogućio osvajanje 4 naslova u kategoriji vozača te čak 7 naslova prvaka u kategoriji konstruktora u prvenstvu Formule 1.

Plan je bio napraviti seriju od 50 primjeraka kako bi Dino 206 S dobio homologaciju, no karoserijska radionica Drogo/Sport Cars isporučila je 16-ti primjerak (od toga 3 s otvorenim krovom) i nakon toga prekinula produkciju. Prava šteta za jedan vrhunski natjecateljski automobil pa je iz tog razloga Dino 206 S mogao nastupati samo kao prototip.

I tako je bilježio pobjede no svoju neosporivu kvalitetu puno bi bolje pokazao u utrkama homologiranih automobila. Ferrari s kompaktnim V6 motorom bio je rezerviran samo za Dino modele. Osim što je plijenio pozornost svojim vrhunskim tehnološkim rješenjima, Dino 206 S zauzeo je mjesto u povijesti kao jedan od najljepših trkaćih Ferrarija uopće.

Motor: V6 2.0
Snaga motora: 220 KS @ 9000 o/min
Maksimalna brzina: 260 km/h
Masa: 580 kg
Proizvedeno: 16 primjeraka