Volvo serije 200

Sedamdsete su godine prošlog stoljeća. Volvo dobar dio svoje proizvodnje izvozi izvan tadašnje Europske zajednice. Kako bi izgradio što bolje uporište na domaćem terenu, Volvo je 1972. godine napravio istraživačko vozilo VESC (Volvoov eksperimentalni sigurnosni automobil), kojemu je bio cilj – kako i možete zaključiti po imenu - napraviti što sigurnije vozilo s tadašnjom tehnologijom. VESC je zapravo bio pokretni laboratorij, imao je ugrađen ABS, zračne jastuke i teleskopske branike (1972.!). Iskustvo stečeno kroz VESC ugrađeno je 1974. u Volvo 240/260.
 
Dizajn poslije svega!
Volvo 240 je bio zamišljen prvenstveno kao siguran auto – od 1974. pa sve do 1993. u Sjedinjenim državama nitko nije poginuo u tom automobilu! Ironično, s vremenom je ta činjenica poticala nesigurne i loše vozače da nabavljaju 240-icu, pa je s vremenom u tim autima ginulo i do 100 ljudi godišnje – ipak nikakav auto ne može kompenzirati lošeg vozača!

Drugi zahtjev pred 240-icom bila je funkcionalnost – njena prostranost bilo u karavanskoj, bilo u limuzinskoj izvedbi bila je mamac mnogim američkim i europskim obiteljima s više djece ili malom djecom, liječnicima, majstorima, akviziterima – svima koji su trebali pouzdan auto s puno prostora u kabini i prtljažniku (33% proizvodnje bili su karavani).

Dizajn je bio sve samo ne na razini pouzdanosti i funkcionalnosti: Volvo 240 krasi nekoliko nadimaka, među kojima su najčešći "cigla s kotačima", "građen kao tenk" te "kyrpä" – prvi nadimak se kasnije dugo godina zadržao za sve Volvoe, a što znači posljednji  nadimak na švedskom,  potražite na nekoj tražilici – mi smo pristojni novinari!

 
Krizi usprkos
Iako se pojavio u najgore moguće vrijeme – za velike naftne krize 1970-ih, model 240 podignuo je proizvodnju na rekordnu razinu u dotadašnjoj povijesti Volvoa, a SAD su postale najveće tržište za taj model. Model 240 pokretali su 4-cilindarski motori, a 260 6-cilindarski (treća znamenka u nazivu modela označavala je broj vrata: limuzina - 4, coupé - 2  ili karavan - 5). Motor je smješten sprijeda, a pogon je na stražnje kotače. 240 se proizvodio u šest različitih izvedbi, a 260 u dvije. Automobil je već u sedamdesetim godinama bio opremljen trostaznim katalizatorom, koji je uklanjao 90% štetnih tvari iz ispušnih plinova, a od 1975. imao je i lambda-sondu.

Motor koji se najčešće vezuje uz seriju 200 je "crveni blok" (B21), obujma 2,1l i snage od 98 do 107 KS, poznat po svojoj robusnosti. 1981. dolazi  motor s turbo-punjačem, a dvije godine kasnije motor B23. U seriju 200 se ugrađivao i V6 (B27 i B28) od 2,8 litara, koji je bio sklon habanju bregaste osovine, te je u prosjeku trajao niti 200.000 km. Tome usprkos, gospodin De Loeran je taj motor ugrađivao u svoj DMC 12.

Đekna još nije…

Volvo je nakon prvih osam godina proizvodnje, logično, pripremio zamjenu za seriju 200 – seriju 700, no kako se serija 200 dobro prodavala nije se odredio neki točan datum gašenja proizvodnje. 'Dvjestotka' se nije dala samo tako, pa kada je 1992. seriju 700 zamijenila serija 900, 240-ke su još godinu dana izlazile sa trake. Tako da je Volvo serije 200 u 19 godina proizvodnje, bio proizveden u 2,8 milijuna primjeraka, a u 21 godinu od predstavljanja stekao je znatno više obožavatelja širom svijeta.
Ali ni to nije sve. I nakon prestanka  proizvodnje 1993. godine, model 240 bio je još veoma tražen na tržištu rabljenih automobila, prvenstveno kada su roditelji tražili jeftini auto u kojima njihova djeca mogu učiti vožnju, uz mali rizik da će nastradati ili da će ih auto ostaviti na cesti.

I zanimljivost za kraj

Iako ni u jednom filmu nije "oživio" poput VW Bube, niti ga je vozio James Bond, Volvo 240 jedan je od najčešće prikazivanih automobila u američkoj filmskoj i TV industriji. Iako bez neke vjerodostojne potvrde, na Internetu se može naći i podatak da je Volvo serije 200 odnio najviše nagrada u povijesti auto-industrije.

Goran Topić, © www.vidiauto.com