Isprobali smo Toyotu Mirai: je li vodik gorivo budućnosti?

Priča o Toyoti Mirai je započela još 2011. godine na Tokyo Motor Showu, gdje je Toyota predstavila koncept FCV-R (Fuel Cell Vehicle), no serijski model je predstavljen u prosincu 2014. godine, kada je dobio i novo ime – Mirai. Mirai na japanskom jeziku znači budućnost, a ovaj automobil svakako najavljuje kako bi budućnost mogla izgledati.

Mirai prve generacije je postigao zavidan uspjeh, a u prosincu je predstavljena i druga generacija ovog modela, predvodnika električnih vozila s gorivnim člancima (FCEV), kako ga u Toyoti nazivaju. Postavljen je na modularnu platformu GA-L što je pridonijelo idealnom rasporedu težine od 50:50, više prostora u kabini, a gorivni članci su postavljeni tamo gdje se inače nalazi motor. Mirai dolazi i s čak tri spremnika vodika, a ukupno je moguće „utočiti“ 5,6 kg vodika pod tlakom od 700 bara. A ta količina vodika omogućuje autonomiju od 650 km. Doduše, Toyota drži svjetski rekord u udaljenosti prijeđenoj s jednim punjenjem od čak 1.359 km, no to je ipak u realnim uvjetima neostvarivo.

Toyotin novi paket gorivnih članaka i pretvarač snage gorivnih članaka (FCPC) su razvijeni posebno za korištenje uz platformu GA-L. Konstruktori su uspjeli posložiti sve dijelove unutar okvira paketa (uključujući pumpe za vodu, intercooler, klima uređaj i zračne kompresore te pumpu za recirkulaciju vodika) pri čemu su svaki sklop učinili manjim i lakšim, istovremeno poboljšavajući performanse. Kućište paketa gorivnih članaka je sada manje zahvaljujući zavarivanju trenjem, što je smanjilo zazor između gorivnog članka i kućišta.

Paket gorivnih članaka koristi kruti polimer, kao na prethodnoj generaciji modela Mirai, ali je sada manji i ima manje članaka (330 umjesto 370). Unatoč tome, postavio je novi rekord u pogledu specifične gustoće snage od 5,4 kW/l (isključujući rubne ploče). Najveća snaga je sada 134 kW/182 KS Poboljšan je i rad na niskim temperaturama, pa je sada pokretanje moguće i pri -30˚. Koncentracijom spojeva sustava unutar kućišta, smanjen je broj potrebnih dijelova, čime je ostvarena dodatna ušteda prostora i težine. Time je ostvarena ušteda na težini od 50%, uz povećanje snage od 12%. Nove mjere uključuju pomicanje paketa, smanjenje veličine i težine članaka, optimiranje oblika separatora plinskog voda i korištenje inovativnih materijala za elektrode.

Ovaj sklop uključuje i istosmjerni konverter gorivnih članaka (Fuel Cell DC-DC Converter - FDC) kao i modularne visokonaponske dijelove, uz smanjenje veličine za 21% u usporedbi s aktualnim sustavom. Težina je smanjena za 2,9 kg, na 25,5 kg. Napredna tehnologija je pridonijela uštedi prostora, uz prvo Toyotino korištenje poluvodičkog materijala sljedeće generacije od silicijevog karbida u tranzistorima inteligentnog modula snage (IPM). Time se omogućava povećanje izlazne snage i manja potrošnja električne energije uz istovremeno korištenje manje tranzistora, što s druge strane omogućava smanjenje dimenzija FCPC-a.

Isti pristup smanjenja veličine i težine je primijenjen i na druge dijelove paketa gorivnih članaka. Ulaz zraka je oblikovan kako bi omogućio mali gubitak tlaka i sadrži materijale koji upijaju zvuk, pa je tako šum iz uvodnika zraka nezamjetan u kabini. Ispuh koristi cijev od smole te je oblikovan tako da omogući izbacivanje velike količine zraka i vode; prigušivač velikog kapaciteta pridonosi tišini u kabini. Cjelokupni zračni sustav je gotovo 30% manji nego na aktualnom Miraiju, a teži više od trećine manje (34,4 %).

Mirai je opremljen litij-ionskom visokonaponskom baterijom koja sadrži 84 članka, napon joj je 310,8 V, a kapacitet 4,0 Ah, dok joj je ukupna težina 44,6 kg. Manje dimenzije baterije omogućavaju njezin smještaj iza stražnjih sjedala, pri čemu ne smanjuju veličinu prtljažnika. Ostvarena je optimirana trasa zraka za hlađenje, s diskretnim uvodnicima s obje strane stražnjih sjedala.

A sada, nakon niza tehničkih specifikacija i podataka, ono što se svi zasigurno pitate. Kako je voziti Mirai? Pa isto kao i bilo koji drugi električni automobil. Odziv na gas je trenutačan, a vožnja je tiha. Ova velika limuzina duga je 4975 mm i široka 1885 mm, a uz međuosovinski razmak od 2920 mm, nudi udobnu vožnju. Ne osjeća se težina baterije, a neravnine prolazi tek laganim njihanjem karoserije, no putnici će uživati na dužim putovanjima.

U odnosu na prethodnu generaciju nudi se više prostora za putnike, ali i za prtljagu, no ono što je važnije je i kvalitetnija i ljepša unutrašnjost. Prekidači su raspoređeni kako treba, a mjenjač je postavljen u središnju konzolu, kao na Priusu. Uglavnom, u unutrašnjosti se ne nalazi ništa drugo nego u bilo kojem aktualnom automobilu, pa nikakvo privikavanje nije potrebno. Doduše, tu i tamo je poneki dodatni izbornik ili prikaz specifičan za ovaj model, no u globalu je sve isto.

Vodik je definitivno gorivo budućnosti, no vjerojatno ćemo još neko vrijeme morati na njega pričekati, a razlog je uvjet spremanja vodika na benzinskim postajama, a cijena ugradnje lako dostigne iznos od milijun eura. No inženjeri rade na povoljnijem načinu spremanja i čuvanja vodika, pa nam vjerojatno najbliža benzinska postaja neće biti u Austriji.

Foto: Zrinka Maček