Novi automobil za godišnju plaću: Dacia Sandero vs Hyundai i10 vs Toyota Aygo

Od svojih djedova i baka mogli smo čuti priču kako su za svoju prvu plaću kupili par kvalitetnih cipela. Kasnije, u nešto boljim vremenima, naši bi roditelji iz svoje prve plaće kupili perilicu rublja ili kolor-televizor. U najboljim godinama samoupravnog socijalizma smatralo se da imaš dobro radno mjesto ako ti je jednogodišnja plaća bila dostatna za nabavku novog automobila. A danas?

Statistika je egzaktna: prosječna neto plaća zaposlenika u pravnim osobama u Hrvatskoj u veljači je iznosila 5.894 kune. Državni zavod za statistiku daje i podatak o medijalnoj neto plaći koja je u istom mjesecu iznosila 5.216 kuna što znači da je polovina zaposlenih imala manju, a polovina veću plaću od tog iznosa. Radi jednostavnijeg računanja, ovdje ćemo se ograničiti na automobile s cijenom oko 70.000 kuna (do registracije).

Upravo u ovom, najjeftinijem segmentu automobilskog tržišta jasno se očituje tehnološki i sigurnosni napredak koji su naši limeni ljubimci ostvarili tijekom proteklih desetljeća. Postavimo li Fićeka (Zastava 750), Spaček (Citroën 2CV), Peglicu (Fiat 126p), Bubu (Volkswagen 1200), Četvorku (Renault 4) ili Stojadina (Zastava 101) uz bok bilo kojem današnjem "najjeftinijem" automobilu, jasno je da su ono bile neudobne i po život opasne "kante", dok se danas podrazumijeva da svaki novi automobil posjeduje sigurnosnu opremu u vidu kolekcije zračnih jastuka, ESP-a, "programirane" karoserije, servoupravljača, klima uređaja, električno pomičnih stakala i daljinskog središnjeg zaključavanja. To je doista minimum. S opremom ispod toga gotovo je nemoguće pronaći kupca, za bilo kakve novce.

Napredak je, dakle jasan i dokaziv. Potrošnja goriva, na žalost, nije poboljšana u mjeri kakvoj smo to davnih dana, točeći u Bubu i desetak litara na 100 km, priželjkivali. Posebno se ne može govoriti o osjetnom napretku usporedimo li ekonomičnost nekadašnje Peglice, Četvorke ili Spačeka s današnjim, realno ostvarenim potrošnjama goriva. Prema tadašnjim očekivanjima, stvarna potrošnja bilo kojeg današnjeg gradskog modela ni pod kojim uvjetima ne bi smjela prelaziti 3 l/100 km. A od toga smo još jako-jako daleko.

Nakon uvodne riječi, posvetimo se konkretnim automobilima. Okupili smo tri modela za koje smo uvjereni da vješto i uspješno obavljaju ulogu skromnog, a ipak potpuno zaokruženog "mobility partnera". Unatoč činjenici što su pokretani naoko skromnim, atmosferskim benzinskim motorima s neparnim brojem cilindara (konkretno – tri) i razvijaju između 66 i 73 KS, uz malo entuzijazma ista vozila mogu poslužiti i kao obiteljski automobili – dakako, uz razumljiva ograničenja uslijed limitirane ponude kabinskog prostora. Međutim lijeka i za to ima: nabavkom odgovarajućih krovnih nosača i instaliranjem krovne kutije rješive su malobrojne situacije kada sa sobom morate ponijeti više od onoga što stane u samo vozilo.

Startajmo s Dačijom koja u srži svoje filozofije sadrži postulat kako za iste novce nudi više nego ostali. Doista, Sandero je bitno prostraniji od svih modela iz A-segmenta (kamo spadaju suparnici i10 i Aygo), a ne zaostaje niti za vozilima iz B-segmenta, odnosno "gradske klase". Svoju nisku cijenu, ipak, ostvaruje štedeći u drugim segmentima, ali na ta "odricanja" ne gleda svaki korisnik negativno.

O čemu se radi: dizajn i plastika armaturne ploče su bazični, sjedala su u najboljem slučaju prosječna, neke funkcije tek rudimentarne (npr. mehaničko podešavanje visine snopa svjetala – pomoću sajle). Mjenjač je tvrd, ovjes nedinamičan, upravljač neizravan, a izolacija od buke motora i vjetra pri većim brzinama nedostatna.

S druge strane, Sandero je prava ugoda za sve one koji su u prethodnim životima kuburili s rabljenim autima godišta s kraja dvadesetog stoljeća. Dačijina ekonomičnost je vrlo dobra, sigurnost prihvatljiva, a k tome serijski ima i klima uređaj koji efikasno hladi po velikim vrućinama. I što je (za iste te vozače) najvažnije, Sandero se sigurno neće tako lako pokvariti jer je nov, a tu je i opcija dodatnog jamstva u trajanju do pet godina ili 100.000 km, za doplatu od svega 2800 kuna.

Ozbiljno jamstvo i pouzdanost ističu i preostala dva suparnika. Hyundai ima varijantu trostrukog petogodišnjeg jamstva, što znači pet godina jamstva bez ograničenja kilometraže(!), pet godina jamstva mobilnosti (na teritoriju Republike Hrvatske) kao i pet godina preventivnih pregleda u ovlaštenoj Hyundai servisnoj mreži. Očito Hyundai vjeruje u kvalitetu svojih proizvoda. Isto vrijedi i za Toyotu, a sva tri modela morat ćete obavezno i redovno servisirati u ovlaštenoj servisnoj mreži dotične marke, što u danom trenutku možda i nije najjeftinija opcija, ali se na kraju svakako isplati.

Aygo druge generacije nedavno je smijenio slavnog, istoimenog prethodnika čiji uspjeh i trajnost nitko ne dvoji. Preporučljiv je s petorim vratima (postoji i s trima), a izbor motora se svodi na jedan, ali vrijedan agregat. Dinamika vožnje i ekonomičnost malenog i laganog Ayga zaslužuju visoke ocjene. Kultiviran je i ugodan sve dok se ne nađe na brzoj autocesti, kada posustaje i postaje glasan, ali ni tada nije neugodan.

Ima bitno manju kabinu od Sandera, ali se u njemu (sprijeda) sjedi dobro, a ergonomija je generalno za pohvalu. Mada na mnogim mjestima u putničkoj kabini otkriva gole limene površine (npr. po vratima), Aygo ne prenosi osjećaj "limenke". Simpatičan i "modno" dizajniran, pronašao je svoje mjesto na ulicama europskih metropola, a klijentela koja ga bira pokriva širok raspon materijalnog stanja, dobi i oba spola.

Stilska preobrazba kroz koju je, prilikom generacijske smjene prošao Aygo, može se usporediti sa skokom u dizajnu kakav prati njegovog korejskog suparnika. Prethodna generacija i10 odavala je dojam skromnog vozila s minimalnim karakteristikama za najnužnije potrebe. Mi znamo da je bio i više od toga, ali dojam je bio takav.

Novi i10 zapravo je redizajn modela predstavljenog prije tri godine, a to je jako hvaljen automobil. Nevjerojatno je koliko u putničkoj kabini NE osjećate da je ovo najmanji i najjeftiniji Hyundai koji postoji. Sve je napravljeno na način kao kod "velikih". Upravljač, armaturna ploča, sjedala, materijali, završna obrada. Čak i mjesta ima više nego bismo očekivali. Trik je u prostornoj ekonomičnosti: posegnulo se za sličnim receptom kao kod stare Mercedes A-klase: nešto veća visina, dostatna širina i mala duljina funkcioniraju jako dobro, pod uvjetom da se prilagode geometrija sjedenja i ergonomija. Hyundai u svemu tome nije napravio pogrešku!

Za upravljačem i10 i visoke osobe mogu provesti sate vožnje. Istovremeno, drugi red sjedala ostaje potpuno upotrebljiv. Oprema je solidna, ovjes dovoljno udoban, a potrošnja goriva vrlo pristojna. Ali ni suparnici nisu za podcijeniti! Ako vam je prostranost prioritetna potreba u cjenovnoj kategoriji od 70.000 kuna, optirajte za Sandero. Ako ste ljubitelj ili (možda) korisnik japanske marke i sviđa vam se ono što ste do sada dobivali od Toyote, isto će vrijediti i za Aygo – razmislite o njemu. Ali ako želite kupiti najbolji automobil iz A-segmenta, stvar je vrlo jednostavna: ne možete zaobići Hyundaijev salon!

Napomena: navedeni iznosi su službene maloprodajne cijene vozila na dan objave članka.