Obiteljsko i radno vozilo
Dacia Dokker 1.3 Tce 130 FAP Techroad TEST
Ušminkan i snažan radnik moglo bi se ukratko opisati Dokker u Techroad izvedbi sa 130 KS snažnim benzincem, a nedostatak mu može biti samo sirova završna obrada na pojedinim mjestima.
Dacia s ovogodišnjim top paketom opreme Techroad oprema sve modele, pa je tako u ponudi i Dokker Stepway s takvom opremom. Dokker je na tržištu od 2012. godine, no i dalje izvana djeluje svježe, dok se njegove godine vide kada se uđe u automobil.
Techroad izvedba se nudi s 95 KS snažnim turbo dizelskim motorom i sa 130 KS snažnim turbo benzinskim motorom, a potonju verziju smo i testirali, a zanimljivo je kako im je cijena ista u lipu, no snažniji i uglađeniji benzinac je puno bolji izbor.
Za one koji ne znaju, Dokker je nastao na osnovi Renault Kangooa, a predstavlja njegovu jeftiniju opciju što se tiče opreme i pogona, pa oni koji nisu izbirljivi mogu proći puno povoljnije, a ponuda prostora je i kod Dokkera velika.
Dizajn i praktičnost
Dokker je dizajnom tipičan predstavnik klase, s nižim prednjim dijelom, visokim krovom i naglo odrezanim stražnjim krajem, no Techroad izvedba je napravljena na temelju Stepwaya i donosi plastični obrub oko čitave karoserije sa srebrnim umecima na donjem dijelu prednjeg i stražnjeg branika što mu daje robusniji i atraktivniji izgled.
Prednji dio Dokkera izgleda privlačno s velikim svjetlima pomalo namrštenog oblika između kojih se je smjestila maska motora sa srebrnim umetcima, a srebrne umetke možemo pronaći i u okvirima maglenki.
Bočna linija donosi velike limene površine jednostavnih linija koju narušava jedino okomito postavljena ručica za otvaranje stražnjih kliznih vratiju, a dojam poboljšavaju 16-inčni aluminijski detalji s crvenim detaljima, a crvenu naljepnicu možemo pronaći i na vanjskim retrovizorima, a to su detalji koji označavaju Techroad paket opreme.
Straga pronalazimo dvoja asimetrična vrata prtljažnika i to je jedna od većih razlika u odnosu na konkurenciju koja kod putničkih izvedbi nudi klasična vrata na podizanje. Ovakva vrata mogu jedino zasmetati na kratkim parkirnim mjestima kada ih nije moguće otvoriti do kraja.
S druge strane, puno su lakša od velikih vratiju konkurencije koja su prilično teška kod zatvaranja. Iza vratiju je smješten veliki prtljažni prostor koji u svom osnovnom obliku zaprima čak 800 litara prtljage, a s preklopljenim sjedalima i kod utovara do krova, obujam mu raste na respektabilnih 3.000 litara.
Unutrašnjost
Kada uđete u Dokker i smjestite se na vozačevo sjedalo vidjet ćete tvrdu sivu plastiku svuda oko vas, a jedino što razbija monotoniju je sjajni plastični okvir oko zaslona i otvora za ventilaciju na središnjoj konzoli i srebrni detalji sa Stepway natpisom na volanu. Nije nam se svidio ''goli'' B stup koji nema zaštitnih plastika, već se vidi samo lim i vodilica držača pojasa.
Doduše, održavanje ovakve unutrašnjosti je jednostavno i lako, a čini nam se kako je površina prilično dobro otporna na ogrebotine – savršeno za ovakvo vozilo u koje vam neće biti žao tovariti pločice ili cement u subotu ujutro, a već u ponedjeljak ćete s njime otići na poslovni sastanak.
Kao što se od ovakvog vozila i očekuje, unutrašnjost je puna praktičnih pretinaca, pa su tako dva velika otvorena pretinca na vrhu konzole, tu je i otvoreni pretinac iznad pretinca za rukavice, no prilično je plitak i klizak, pa stvari ispadaju iz njega, a tu je i velika polica koja je smještena iznad vjetrobranskog stakla i koja se proteže čitavom širinom kabine, a gdje stane mnogo stvari.
Prostranost je velika i za vozača i suvozača, a povišena vozačka pozicija je odlična za preglednost, a tome pridonose i velike staklene površine, ali i kutijasta karoserija straga, pa često ne trebate gledati na kameru ili osluškivati parking senzore.
Prostora je mnogo i na stražnjoj klupi, a vanjska sjedala imaju i praktične sklopive stoliće na naslonima prednjih sjedala koji dolaze serijski u Techroad paketu opreme, a dobro će doći klincima da imaju gdje odložiti igračke. Za nadzor stražnje klupe se brine maleno ogledalo koje je postavljeno iznad unutarnjeg retrovizora i koje uvelike olakšava nadzor djece.
Središnji 7-inčni zaslon je postavljen malo prenisko, no nakon par dana se naviknete na njega, a jednostavan je za korištenje, a dolazi s navigacijskim sustavom. Podno njega su smještene fizičke komande klima uređaja koje uvijek hvalimo, a tu je i klasična ručica ručne kočnice. Tipke tempomata i grijanja stražnjeg stakla, te paljenje Eco moda vožnje su smještene prenisko i teško ih je napipati bez sretanja pogleda s ceste.
Motor i vožnja
Pod poklopcem motora je ugrađen moderan 1,3-litreni turbo benzinac koji raspolaže sa 130 KS i uparen je sa 6-brzinskim ručnim mjenjačem i pokazao se kao i više nego dobar izbor, jer je riječ o tihom a sposobnom motoru koji ni ne troši previše.
Nakon sedmodnevne vožnje prosjek potrošnje nam je bio 7,3 litara, s time da ga nismo puno štedjeli. Na otvorenoj cesti će potrošnja pasti i na blizu 5 litara, dok u gradu troši oko 7,5 litara, a na autocesti će pri 130 km/h trošiti nešto malo više od 8 litara. No kako je riječ o kutijastoj karoseriji s velikim prednjim površinama, što je veća brzina to i potrošnja rapidno raste, no svakako treba napomenuti da do maksimalnih 190 km/h Dokker stiže bez problema, no nakon nekih 155 km/h buka vjetra postaje previsoka, a isto se događa i s potrošnjom, pa ne treba ni prebrzo voziti.
Mjenjač nije brz, no dovoljno je precizan, ali ni Dokker nije napravljen za utrke. Motor je trom do oko 1.600 – 1.700 okretaja, a nakon toga lijepo povuče, a zahvaljujući okretnom momentu od 240 Nm nije potrebno često posezati za ručicom mjenjača, osim ako ne tražite velika ubrzanja.
Sjedala su udobna, no nije nam se svidio naslon za ruke na vozačevom sjedalu koji nam je preuzak, a i imate osjećaj kako neće izdržati puno kilometara. Doduše, to je čest problem svih francuskih automobila koji koriste takva rješenja, a ne samo kod Dokkera. Voljeli bi jedino da sjedala imaju malo više bočnog oslonca, a posebice se to odnosi na stražnju klupu koja je gotovo ravna.
Zaključak i cijene
Najbogatije opremljen i najbolje motorizirana Dacia Dokker s dodatnom opremom košta 133.050 kuna, što je otprilike početna cijena modela koje nudi konkurencija i u tome je njena najveća prednost, a pomalo SUV-ovski izgled je samo bonus. Testni model je od dodatne opreme imao ugrađene stražnje parking senzore + kameru (700 kn), rezervni kotač (550 kn) i metalik boju (3.400 kn).
Osnovni model Dokkera dolazi s paketom opreme Essential i sa 100 KS snažnim benzincem ili 75 KS snažnim dizelašem po cijeni od 109.000 kuna i iako ima dosta opreme, nedostaje mu multimedijalni sustav, lijeva klizna vrata, krovni nosači i ostala oprema koja testnom modelu daju atraktivnost.
Dokker Stepway dolazi sa 130 KS snažnim benzincem ili 95 KS snažnim dizelašem po cijeni od 119.400 kn, odnosno 9.000 kuna manje od Techroad modela, no njemu od opreme nedostaju tempomat, putno računalo, 16-inčni aluminijski naplatci, kožni volan, naslon za ruku vozača, lijeva klizna vrata, 7-inčni multimedijalni zaslon s navigacijom i mnoštvo sitne funkcionalne opreme.
Stoga ni ne čudi kako ćemo Dokkera u izvedbi Techroad često viđati na našim cestama, jer ipak je riječ o povoljnom, ali i dobrom izboru za sve koji imaju potrebu za funkcionalnim vozilom za prijevoz tereta, koji izvan radnog vremena treba biti i obiteljsko vozilo.
Učitavam komentare ...