Konačno s automatikom
Dacia Duster 1.3 TCe 150 EDC Prestige TEST
Duster je nedavno podvrgnut kozmetičkim promjenama, ali i promjenama ''ispod kože'', pa je tom prilikom dobio i automatski mjenjač koji se kombinira isključivo s najsnažnijim benzincem i pogonom na prednje kotače.
Na test nam je pristigla prva izvedba redizajniranog Dustera, koji je ove jeseni stigao na naše tržište, a koji donosi blage vizualne promjene, ali i tehnološke, te one ergonomske, pa se može reći kako je Dacia napravila poboljšanja na svim područjima. Iako je na prvu teško vidjeti razliku u odnosu na izvedbu prije redizajna, one postoje, a ovo je dokaz da i nakon četiri godine ovaj model izgleda jednako atraktivno.
A jedna od većih tehnoloških promjena kod nove izvedbe je i to što je u ponudu konačno stigao automatski mjenjač, kojeg traže sve više kupaca, a može se kombinirati samo s najsnažnijim turbo benzincem sa 150 KS, kojeg je Renault razvio u suradnji s Mercedes-Benzom, i samo s pogonom na prednje kotače.
Možda nije riječ o najuglađenijoj kombinaciji na svijetu, no ova kombinacija radi sasvim dobro u klasičnoj vožnji, a mjenjač postaje malo neodlučan tek kada mu pritisnete papučicu gasa do poda, kada zna biti nešto sporiji, no ako imate mirnu nogu na gasu, uživat ćete u lakoći vožnje.
Dizajn i praktičnost
Druga generacija Dustera je od početka bio oku privlačan automobil, posebice u bogatijim paketima opreme, a jedini prigovor je bio za stražnja svjetla koja su podsjećala na ona s modela Jeep Renegade. Pa zašto onda puno mijenjati dobitnu kombinaciju? Tako su razmišljali i u Daciji, pa je Duster dobio tek malene preinake u izgledu, dok se ni jedan metalni dio karoserije nije promijenio.
Prednja svjetla sada dolaze u LED tehnologiji i imaju novi svjetlosni potpis Y oblika, kakve je uveo model Sandero, a male promjene su vidljive i na maski motora, ali i donjem dijelu branika. Straga su svjetla također redizajnirana i dolaze s Y oblikom svjetala, a tu je i novi krovni spojler.
Gledajući s boka, vidljiv je nov dizajn aluminijskih naplataka, a u slučaju testnog modela oni su veličine 17 inča, a novi su i krovni nosači, koji se mogu pretvoriti iz uzdužnih u poprečne, kao na Sanderu Stepwayu. Na testnom modelu je bila metalik siva Comete boja koja mu dobro pristaje, a mogli bi reći kako mu daje i dozu elegancije, iako će mnogi ipak izabrati novu narančastu metalik boju, kojom je bio obojen model na prvim promotivnim fotografijama.
Prtljažnik je ostao isti i u osnovnom obliku ima obujam od 445 litara, a iznad njega je čvrsta polica na koju možete postaviti i teže stvari, bez bojazni kako bi mogla puknuti. Preklapanjem stražnjih naslona dobiva se velika utovarna površina koja ima obujam od 1478 litara, što je dovoljno za mnoštvo stvari. Otvor je širok, a jedino bi moglo zasmetati što je utovarni prag nešto viši, a ni opcijski nije dostupna dodatna polica za dvostruko dno.
Unutrašnjost
U unutrašnjosti je sve poznato, no iako na prvi pogled isto, u unutrašnjosti nas ipak očekuje dosta toga novoga. Što se udobnosti tiče, tu su nova sjedala s novim presvlakama i naslonima za glavu, no mnogima će se još više svidjeti središnji tunel između prednjih sjedala koji donosi široki naslon za ruke koji je postavljen na novu konzolu.
Taj novi naslon je širi, čvršći i puno udobniji od prijašnjih koji su bili ugrađeni u sam naslon sjedala, a uz to se može podešavati po dužini i donosi praktičan pretinac. Osim toga, zahvaljujući njemu, sada i putnici na stražnjim sjedalima dobivaju dva USB priključka za punjenje gadgeta. Ventilacijskih otvora još uvijek nema, no idemo korak po korak.
Vozačevo mjesto je već jako dobro poznato i donosi standardni Dacia četverokraki volan s tipkama putnog računala i tempomata, a tu je i dalje pregleda instrument ploča. Novost se krije u središnjem dijelu kokpita koji donosi novi 8-inčni multimedijski zaslon s najnovijim softverom i podrškom za bežično spajanje s Android Auto i Apple CarPlay uređajima. Android Auto je funkcionirao dobro i spajao se bez problema. Za pohvalu je što se i dalje komande klimatizacije nalaze odvojeno od zaslona, a testni je primjerak bio opremljen automatskom klimom, a tu su još i pretinci koji bi mogli biti i nešto veći, jer vam ovako malo veći mobitel klimavo stoji i može ispasti. Nova je i ručica automatskog mjenjača, a Duster je bio opremljen i klasičnom ručnom kočnicom.
I dalje se sjedi povišeno, što će se mnogima svidjeti, a prostora ima dovoljno na prednjim sjedalima, dok bi straga višim putnicima moglo ponestati prostora za koljena, dok će ga za glavu uglavnom biti i više nego dosta. Stražnja klupa još uvijek ne nudi preklopni naslon za ruke, no to u ovom cjenovnom rangu ne možemo ni očekivati.
Motor i vožnja
Najsnažniji Duster pokreće 1,3-litreni turbo benzinski motor koji u ovom slučaju razvija maksimalnu snagu od 110 kW/150 KS, nudi 250 Nm okretnog momenta koji je dostupan već od 1700 okretaja. Ovaj motor je dostupan isključivo s novim 6-stupanjskim EDC automatskim mjenjačem s dvije spojke, a čitav sklop se lako ''igra'' s Dusterom koji teži manje od tone i pol.
Klasična ručica mjenjača omogućuje i ručno mijenjanje brzina, no polugice nisu ugrađene iza volana. Doduše, Duster ni ne pokušava biti sportski automobil, iako ima sasvim pristojne performanse, već je napravljen kako bi bio udoban i na asfaltiranoj, ali i neasfaltiranoj cesti, pa tu postoje određeni kompromisi. Brzi prolasci kroz zavoje mu ne odgovaraju baš najbolje, no staloženom vožnjom neće biti problema. Uostalom, tada je vožnja tiha, a i potrošnja je manja.
Mjenjač se dobro snalazi u Dusteru, a prebacivanje se odvija brzo i uglađeno. Doduše, ako pri nižim brzinama pritisnete papučicu gasa do kraja, ponekad ne reagira dovoljno brzo i imate osjećaj da ''razmišlja'' u koju brzinu da prebaci, no takvi su slučajevi rijetki, pa mu se može oprostiti. Treba samo napomenuti kako s automatikom možete dobiti samo pogon na prednje kotače.
Ono što nas je oduševilo je potrošnja, koja je na kraju testa bila 8,1 litru, a tijekom testa se navozio i gradom, ali i autocestom. Na otvorenoj će cesti pak potrošnja pasti na oko 6 litara, a štedljiviji vozači će moći skinuti još koji decilitar manje.
Dacia je poradila i na izolaciji, pa i pri brzinama od 140 km/h buka nije (pre)velika,, no najugodnija je vožnja između 130 i 140 km/h, jer tada još uvijek možete voditi tihe razgovore u kabini. Za pohvalu je i što se ni pri ovoj brzini otpor vjetra na krovnim nosačima nije čuo, ili mi barem nismo primijetili.
Zaključak i cijene
Dacia Duster 1.3 TCe 150 EDC Prestige je top model, što se tiče benzinskih izvedbi, a cijena testnog modela je bila 170.040 kuna, u što je uključena metalik boja, rezervni kotač, MultiView kamera i paket kartica, dok je cijena bez dodatne opreme 161.900 kuna.
Na početku cjenika se pak nalazi Duster Essential s 90 KS snažnim benzincem za 106.400 kn (+ 3.000 kn klima!), a s istim paketom je dostupna i izvedba s tvornički ugrađenim plinom za 109.400 kn (+ 3.000 kn klima!). Comfort paket opreme je dostupan i s dizelskim motorom od 115 KS za 139.900 kuna, a pogon na sve kotače se doplaćuje 20.000 kuna. Top paket opreme Prestige je također dostupan s dizel izvedbama, ali i s LPG izvedbom, a cijena mu je tada 129.400 kuna, pa tko može bez automatika, štedi veću količinu novaca.
Dacia Duster nije nikad bila ovako dobra, sa sitnicama koje na prvi pogled nisu vidljive, no omogućuju dobar dojam u vožnji. Ovako motorizirana izvedba neće biti čest izbor, no onaj tko je izabere bit će zadovoljan svojim izborom.
Učitavam komentare ...