Moderne tehnologije
Regenerativno kočenje
Sustavi regenerativnog kočenja omogućavaju pohranu kinetičke energije kočenja čime se omogućava korištenje dodatne snage automobila onda kada je to potrebno ili nadopunjavanje baterija. Svoje početke tehnologija vuče još od kraja 19. stoljeća i takozvanih Krieger vučnih kola koja su se pokretala djelomično na elektropogon, a djelomično konjskom vučom.
Krieger kola su imala elektromotore na svakom od četiri kotača te posebne zavojnice koji su u uvjetima kočenja radili kao generatori akumulirajući energiju kočenju kao struju za punjenje ugrađenih baterija. Budući da su brzine koje su ta kola razvijala rijetko premašivala 15 km/h čak i tijekom učestalih kočenja mogla se akumulirati i mala količina energije. Slični sustavi su već desetljećima vrlo popularni kod tramvaja, trolejbusa i sličnih komercijalnih prometala.
Tijekom kočenja oslobađa se velika energija koja u obliku topline u klasičnim vozilima odlazi u nepovrat. Kod vozila opremljenim sustavima regenerativnog kočenja na osovinama točnije kotačima se nalaze posebni rotori koji izgledom podsjećaju na bubanj kočnice te su elektroinstalacijama spojeni na akumulatore energije poput elektromotora/generatora ili baterija. U prvom slučaju elektromotor tijekom kočenja radi kao generator te puni baterije. Direktno punjenje baterija kočenjem je rezervirano za čisto elektromobile koji su opremljeni svom pratećom instalacijom. Tako se u oba slučaja kočenjem pune pogonske baterije.
Učitavam komentare ...