Fiat 500

I to ne samo u domovini. Naime, Fiat je u cijelom svijetu prodao više od 3.6 milijuna primjeraka Cinquecenta. Ova talijanska riječ je u stvari slovima broj 500 i pod ovakvim je imenom Fiat 500 i najprepoznatljiviji u svijetu. Simpatični automobilčić se proizvodio čak 18 godina, od 1957. do 1975., a Fiat je upravo prije nekoliko dana, točnije na samu 50. obljetnicu rođenja Cinquecenta predstavio i novi retro model koji označava ponovo rođenje legende. Uspjeh novog modela, poput Minija i Bube, ne bi smio izostati.
 
Sve je počelo Topolinom

Cinquecento je zamišljen kao nasljednik vrlo popularnog modela Topolino, u prijevodu miš, koji se od 1936-1955. proizveo u gotovo 520.000 primjeraka. Bio je to jedan od najmanjih automobila na svijetu, a njegova popularnost i danas je velika među ljubiteljima oldtimera. Fiat 1957. godine Topilina zamjenjuje novim modelom imena Fiat 500 Nuova (Nuova=nov).

Dizajnirao ga je glavni Fiatov konstruktor Dante Giacosa. Iako je Topolino koristio prednji pogon, Giacosa je htio s novim modelom postići još veću prostranost i uspio je Fiatove čelnike nagovoriti na koncepciju stražnjeg pogona. Za automobil dugačak svega 297 cm i težak 499 kg bio je dovoljan dvocilindarski motor obujma 497 ccm, zračno hlađen. Za današnje uvjete smiješnih 13.5 KS Cinquecenta je moglo potjerati do 85 km/h.
 
Dizajn - pun pogodak

Izgled malog automobilčića je bio genijalan. Simpatična faca, bok s gotovo smiješnom kupolom i stražnji kraj jednako slatkog izgleda svidio se svima – od klinaca do staraca. Miš, kako su ga mnogi prozvali, privlačio je poput magneta. No ne samo svojom pojavom već i onime na čemu je Giacosa inzistirao – ponudi prostora. Unatoč svojim mini dimenzijama, Cinquecento se pokazao iznimno praktičnim što mu je osiguralo veliku popularnost u cijeloj Europi.

Fiat je prepoznao kako ga mnogi kupuju upravo zbog toga i stoga je ponudio i jednako originalnu i simpatičnu karavan verziju naziva Giardiniera. Kod karavana je motor bio pomaknut u stranu, međuosovinski razmak je produžen za 10 cm čime je dobivena i potpuno iskoristiva stražnja klupa, a dodan je i otvor koji se protezao cijelim krovom.

 
Stalna poboljšanja

1958. Bambino je poboljšan. Snaga je povećana na 15 KS, dodano je više kroma ali i bočni prozori koji su se mogli spuštati. Predstavljen je i sportski model s čak 21.5 KS. Između 1959. i 1963. (model 500D) uvedene su još neke novosti, između ostalog i motor snage 17.5 KS.

Najbitnija promjena dogodila se 1965. kada model 500F dobiva normalna vrata, za razliku od ranijih koja su se otvarala u suprotnu stranu. I motor sada ima 19 KS s kojim Bambino može pojuriti 95 km/h. Tri godine kasnije predstavljena je verzija 500L sa značajnim promjena u interijeru vozila. Stigli su novi volan, instrumenti, sjedala ali i tepisi.

 
Peglica

1972. Fiat predstavlja nasljednika, model 126, kod nas popularno prozvan Peglica. No 126 ne uspijeva nastaviti uspjeh. Doduše ne u Italiji ali je Peglica bila vrlo popularna u zemljama istočnog europskog bloka. Fiat je uz 126 i dalje proizvodio Cinquecento koji se u finalnoj verziji 500R prodavao od 1972. do 1975. Upravo se posljednji Bambino smatra i najuspješnijim.
 
Fićo

Valja, naravno, spomenuti i Fiću. Srbijanska je Zastava počela s proizvodnjom ovog modela 1960. po licenci. Fićo, kako je ubrzo prozvan, odnosno Fiat 600, postaje hit na prostorima cijele bivše Jugoslavije. Bio je simpatičan, iako ni približno atraktivan kao talijanski original, jeftin i dobro je služio.

Osim izgleda Fićo se od Cinquecenta razlikovao i drugim tehničkim detaljima pa ga se slobodno može nazvati sirovijom verzijom originala za Balkance i ostale istočnjake. Mnogima je upravo Fićo bio prvi automobil uopće ili pak prvi s kojim su otišli na more ili prvi u kojem su radili znate već što. Uglavnom, iz današnje perspektive posljednje konstatacije zvuče prilično neobično, zar ne, no sve je to bio Fićo.