Prašina s kočnica opasnija od dizelovog ispuha

Nekada se u materijalima kočionih obloga koristio azbest, ali se ustanovilo da su njegove čestice vrlo opasne i kancerogene te odavno izbačen iz upotrebe, iako je bio jako dobar za kočenje.

Azbest se zamijenio drugim materijalima, ali sad se pokazuje da ni oni nisu bezopasni. Naime, čestice koje nastaju trošenjem kočnica sadrže visoke koncentracije bakra koji je štetan u slučaju da dospije u pluća.

Nedavne studije su pokazale kako su čestice koje nastaju trošenjem kočionih pločica mogu  prašina mogu biti opasnije za ljude od ispuha dizel motora.

Mikroskopske čestice koje dospiju u zrak disanjem ulaze u pluća i krvotok te izazivaju različite probleme, a radi se o česticama četiri vrste kočionih obloga: organskih obogaćenih bakrom, pločice s niskim udjelom metala, polumetalnih i kompozitno-keramičkih.

Analize su pokazale kako ovi materijali uzrokuju različita oštećenja tkiva i upalne procese koji bi mogli biti odgovorni za čak četiri milijuna preuranjenih smrti godišnje diljem svijeta.

Znanstvenici čak ističu kako kočiona prašina opasnija od ispuha dizel motora koji se smatra jako štetnim te je praktički "prognan" iz modernih automobila.

Problem je što ovu vrstu zagađenja uzrokuju sva vozila, ne samo ona s unutarnjim izgaranjem već i električna.

Ipak, unatoč većoj masi, električna vozila najveći dio energije usporenja koriste za rekuperaciju tako da imaju značajno manju potrošnju kočnica od automobila s klasičnim pogonima.

Spoznaje o štetnosti čestica koje nastaju trošenjem kočnica (ali i guma) dovele su i do uvođenja graničnih vrijednosti kočionih čestica koje propisuje nova Euro 7 norma.

Od 2029. ograničava se emisija kočionih čestica električnih vozila na 3 mg/km, a za ostale vrste pogona 7 mg/km.

Možda se izmisle i nekakvi filteri ili sustavi koji bi skupljali čestice kako one ne bi dospjele u atmosferu.

Na sličan način se definiraju i granične količine čestica koje nastaju trošenjem guma.

Također, za očekivati je kako će ovakva istraživanja potaknuti razvoj novih materijala koji neće sadržavati bakar te biti manje štetni za ljude, zadržavajući dostatne mogućnosti kočenja.