Izviđač za teške terene!

Prva civilna verzija kodne oznake 1101 debitirala je godine 1951. na sajmu automobila u Bariju. Prvotna inačica bila je pokretana 1.9 litrenim benzinskim motorom snage 53 konjskih snage uz pomoć kojega je mogla razviti maksimalnih 100 kilometara na sat. Prve inačice imale su neovisni prednji ovjes i krutu stražnju osovinu sa lisnatim oprugama te stalni pogon na stražnje kotače i priključivi na prednje koji se uključivao povlačenjem ručke T oblika pokraj mjenjača. Prijenos snage vršio se putem manualnog mjenjača sa četiri brzine te reduktora za high i low režim vožnje. U početku se Campagnola nudila samo sa mekim krovom te mogućnošću spuštanja bočnih stranica čime se stražnji dio mogao potpuno otvoriti. Kasnije verzije dobile su i tvrdi krov. Uz uobičajena prednja sjedala u stražnjem dijelu većine verzija nalazile su se nasuprotne klupe čime je nosivost iznosila 6 osoba i 60 kilograma tereta.

Alfa Romeo 1900 Matta AR 51 je u razdoblju od 1951. do 1954. bio prvi terenac koji je koristila talijanska vojska. No, zbog jeftinijih troškova održavanja Campagnola godine 1954. postaje jedini službeni terenac talijanskih vojnih postrojbi. Campagnola je postala omiljena i u svim drugim službama. Benzinski motor ojačan je na 56 konjskih snaga, a dizelskih na 43 čime se brzina povećala na 105, odnosno 90 kilometara na sat. Vanjske korekcije praktički su bile zanemarive. Sredinom 1950-ih Campagnole su se izvjesno vrijeme sklapale i u pogonima Crvene Zastave u Kragujevcu. Godine 1968. u Campagnolu se počinje ugrađivati novi dizelski 1.9 motor oznake 237 prvotno namijenjen teretnom vozilu Fiat 241 TN.

Godine 1974. debitira Nuova Campagnola ili Campagnola II kodne oznake 1107 koja je premijerno predstavljena iste godine na sajmu automobila u Beogradu. Oble linije zamijenjene su oštrim i kockastim te pomalo kutijastim dizajnom. Najveće novosti bile su ispod „odijela“. Inačice namijenjene specijalnim službama imale su oznaku AR 76. Nuova Campagnola imala je neovisan ovjes na sva četiri kotača i serijski samoblokirajući diferencijal straga. Opcijski se nudio i samoblokirajući diferencijal prednjih kotača. Umjesto sa četiri manualni mjenjač bio je opremljen sa 5 sinkroniziranih brzina uz ručicu reduktora. Integralni pogon uključivo se pomicanjem ručke T oblika smještenom kod mjenjača. Ugrađen je novi benzinski motor zapremine 2.0 litre i sasvim solidne snage od 80 konjskih snaga pri 4.600 okretaja u minuti. Godine 1979. Uveden je novi dizelaš zapremine također 2.0 litre i snage 60 konja. No zbog prigovora na slabe performanse godine 1981. započinje ugradnja snažnijeg, 2.5 litrenog dizelaša sa 72 konjske snage. Sa novim motorima maksimalne brzine za Campagnolu II popele su se za dizelaše do 115, a benzinca preko 120 kilometara na sat. Nuova Campagnola mogla je svladavati uspone pod ulaznim kutem od 45 stupnjeva i prolaziti kroz vodu duboku do 0.70 metara. Godine 1986. prestala je proizvodnja Campagnole za sada bez nasljednika.