Jaguar D Type

Godina je 1951. Britanci već 20 godina nisu postigli značajnijeg uspjeha na utrci 24 sata LeMansa. Jaguar je odlučio nešto poduzeti. Bivši Bentleyev inženjer Walter Hassan napravio je trkaći bolid XK 120 C ili C-Type. Iako su dva od tri C-typea odustala, treći je uspješno odvozio svih 24 sata, pa su u Jaguaru prepoznali dobre i loše strane tog bolida. Problemi su rješavani u hodu, da bi 1954. Jaguar predstavio junaka ove priče: D-Type.

Sitne, ali bitne, razlike

D-Type se istina temeljio na C-Typeu, no on je imao ključnu konstrukcijsku prednost: cjevasta konstrukcija školjke u jednom komadu bila je lakša a čvršća od prethodnika i dobrog dijela konkurencije. Šasija se u početku varila, no kasnije su je učvršćivali zakovicama, pa je ju je bilo moguće mijenjati i popravljati za vrijeme utrke. Osim toga, kako bi se postigla veća stabilnost, iza vozača postavljeno je okomito krilce, a prednji kraj je dodatno izdužen kako bi linija bila aerodinamičnija. D-Type je bio jedan od prvih automobila uopće koji je koristio disk-kočnice čime je i kod kočenja konkurenciju ostavljao iza, oprostite - ispred sebe. Motor iz C-Typea je ojačan nekim inovacijama kao što su zakretanje spremnika za višak ulja u motoru za 8 stupnjeva ili povećavanje ventila, pa su u Jaguaru dobili sigurnog pobjednika.

Na krilima aerodinamike

Prve godine na LeMansu D-Type s 3,4 litarskim motorom nije uspio pobijediti 4,9 litarskog Ferrarija, ali je došao drugi, s više od 40 milja prednosti pred trećeplasiranim Aston Martinom. Tu je utrku ionako obilježila najveća nesreća u povijesti automobilističkog sporta, kada se zapaljeni Mercedes 300 SLR zaletio u gledalište, pri čemu je poginulo 80 ljudi. U godinama koje su uslijedile – 1955. - 1957. D-Type je dominirao tom utrkom postižući brzine veće i od 280 km/h. Budući da nije imao najjači motor, uspjeh D-Typea ukazao je na značaj aerodinamike prednjeg kraja, raspodjele težine, te okomitog stabilizatora – repa – koji se nakon 1957. počinje javljati i u cestovnim automobilima.

Kraj u plamenu

I sam D-Type je doživio svoje cestovno izdanje. Kada su odlučili ne sudjelovati u utrkama s D-Typeom, u Jaguaru su ostali s mnogo njegovih dijelova – prvenstveno šasije i motora, pa su odlučili proizvesti cestovni automobil, s dva sjedala i platnenim krovom - Jaguar XKSS. No tim dijelovima očito 'nije bilo suđeno': nakon samo 16 proizvedenih primjeraka, tvornica je do temelja izgorjela u požaru, od čega se Jaguar oporavlja sljedeće četiri godine.
Dizajnerska i tehnološka rješenja s D-Typea nastavila su živjeti sve do 1974 u modelu E-Type koji se proizvodio od 1961. do 1974.

Goran Topić, © www.vidiauto.com