Jeep Willis / Wrangler

Iako se ponekad čini da ljudski rod neizmjerno uživa u kompliciranju jednostavnih stvari, u automobilskoj industriji to nije slučaj. Promotrimo li malo bolje najpoznatije automobile konstruirane 30-ih, 40-ih i 50-ih godina 20. stoljeća, uvidjet ćemo činjenicu da je njihova najvažnija karakteristika - jednostavnost.

Ogoljeni, ali vrlo pouzdani automobili kao sto su Volkswagenova Buba, Citroenov Spaček ili pak Mini Morris, svoje su prave vrijednosti iskazivali isključivo na civiliziranom asfaltu. Njhova namjena bila je, u prvom redu, gradska i međugradska vožnja, dok su za vožnju izvan tih okvira bili praktički neuporabljivi.

Već za prvog svjetskog rata vojni su stručnjaci pokušavali sklopiti efikasno i pouzdano vozilo, sposobno za kretanje po težim i nepristupačnijim terenima, no moglo bi se reci da je pravi uspjeh stigao godinama kasnije... Polovicom 1940. godine američka vojska raspisuje natječaj koji bi konačno trebao razriješiti svaku dilemu oko službenog vojnog vozila. Od nekoliko prijavljenih ponuda, samo je jedna u potpunosti zadovoljila, automobil skriven pod nazivom The Willys - Overland Quad.

Ponudila ga je tvrtka Bantam, koja je bila američka podružnica britanske tvrtke Austin. Bilo je to vozilo simpatičnog, kockastog oblika, spartanski opremljeno, platnenog krova i, naravno, pogona na sva četiri kotaca. Njegova izrazito dopadljiva rebrasta maska i okruglasta svjetla ostala su dio prepoznatljivog imagea do dana današnjeg.

Nakon sto je Willys odabran i službeno za američko vojno terensko vozilo, dobio je i puno ime, i to na vrlo amerikanizirani način. Pošto je njegova "općenita namjena" bila vojnog tipa, a engleska verzija toga General Purpose, slovkanjem slova G i P dobili smo izvedenicu Jeep. Jeep je tako postao pojam terenskog vozila i zadržao se godinama kasnije kao vrlo prepoznatljivo ime.

Svoje prve kilometre u teškim ratnim uvjetima Willys započinje 1942. godine. Njegov izrazito tvrd ovjes omogućavao je kretanje po terenima na koje druga vozila praktički nisu mogli niti doći, osim ako nije bila riječ o tenku, ili sličnom oklopnom vozilu. To je bio samo jedan od razloga sto je nakon završetka II. svjetskog rata Jeep vjerno pratio američku vojsku, kamo god se ona kretala, i gdjegod ona ratovala.

Pokretao ga je četverocilindarski motor koji je iz 2,2 litre obujma izvlačio 54 KS. Pogon je bio na sva četiri kotača, a mjenjač manualni s tri brzine, što je uvjetovalo maksimalnu brzinu od otprilike 100 km/h i potrošnju oko 15 litara na sto kilometara. Što se unutrašnjeg uređenja tiče, teško da bismo to uopće mogli uređenjem i nazvati. Instrument-ploča, u biti, niti ne postoji, jer su svi prekidači i gumbići ugrađeni u limeni okvir, dok mjenjač upadljivo strši iz sredine poda poput antene.

Da bi dojam bio potpun, stari Willys morao je biti sivo-maslinaste boje. Jednostavno, robusno, vojnički čvrsto. Tvrtka Willys Motors u poratnom je razdoblju prestala s djelovanjem, pa se legendarni Jeep Willys od 1970. proizvodi pod patronatom American Motorsa. Godine 1986., odmah nakon predstavljanja na Detroitskoj izlozbi automobila, krenula je proizvodnja nasljednika pod imenom Jeep Wrangler. Novi je Jeep i tehnički i izgledom bio vrlo sličan prethodniku, pa se može reci da je zapravo bio samo njegova modernija i ušminkana inačica.

Zbog Willysove bogate prošlosti i načina na koji se uvukao pod kožu svojim obožavaocima to je pozitivna činjenica, pa ne ćudi činjenica da je i Wrangler postao jedna od najomiljenijih ikona divljih američkih prerija. Kupci Wranglera mogli su birati između dvoipol-litarskog četverocilindarskog te četverolitarskog šesterocilindarskog motora. S manualnim petobrzinskim mjenjačem slabiji dostiže krajnju brzinu od 155 km/h, uz prosječnu potrošnju od 11 l/100 km, dok jači vuče do 174 km/h, uz otprilike 13 l/100 km. U ponudi je i trobrzinski automatski mjenjač, ali to manje-vise uvjetuje i nešto lošije performanse.

Prtljažnik prima 320 l prtljage, sto je sasvim dostatno za dvije osobe i za duža putovanja. Amerikanci su oduvijek imali svoju posebnu automobilsku filozofiju, i sto se tiče tehničke strane automobila, i izgleda, i namjene, a uvijek su bili i prvaci u pumpanju ega vlastitim vozilom. Mora se priznati da je i Wrangler samom svojom markantnom vanjštinom izazivao strahopoštovanje ostalih sudionika u prometu, istovremeno pružajući i velik osjećaj nadmoći svome vozaču.

Riječ Jeep je vec odavno postala pojam kojim se vrlo cesto pogrešno etiketiraju sva terenska vozila. Ustvari, Jeep je, za laičke pojmove, svaki iole povišeni automobil s nešto sirim gumama i pogonom na sva četiri kotaca. Dakako da ova konstatacija nije na mjestu, te da svaki terenac nosi svoje ime (npr. Toyota, Land Rover, Opel, itd...), ali bi pojašnjavanje činjenice da je samo jedan Jeep, a da su sve ostalo terenci imalo smisla kao i tvrdnja da more nije plavo, već, u principu, bezbojno.

U ovom je konkretnom slučaju digitron-efekt prisutan jer je ljudima u principu jednostavnije uzimati stvari zdravo za gotovo, nego li saznati što je to zapravo kalkulator. Činjenica da je bilo koji automobil zaslužan što je jedan cijeli segment vozila prozvan po njemu govori sama za sebe. Govoriti objektivno o namjeni, svojstvima i mogućnostima jednog Jeepa Willysa u današnjim prilikama, prilično je zahtjevan posao. Danas se većina terenaca kupuje i koristi u većini slučajeva za "šminku", pa je smisao tih mrcina od automobila skupljanje besmislenih pogleda i uzdaha.

Njegova je prava namjena terenska vožnja, gdje Jeep i dokazuje zašto je stvoren. U današnjim će prilikama stari Willys pravim znalcima izmamiti osmjeh na licu. Osmjeh koji ukazuje da su pojedine stvari nekih davnih godina imale svoj smisao, koji nije bio samo dio globalne ekonomske politike, već dio postratne automobilske industrije, čiji je najpoznatiji terenski automobil na svijetu bio i ostao nešto jedinstveno. Upravo to je - Jeep Willys.

Miran Mihaljević