Uaz 469 - iza željezne zavjese!

Osim u svojoj domovini 469-ica je bila u pogonu vojnih postrojbi Iraka, Irana, Poljske, nekadašnje Čehoslovačke, Afganistana, Etiopije, Kube i tako dalje. U domovinskom ratu izvjestan broj 469-ica bilo je i u sklopu hrvatskih vojnih postrojbi. No, osim vojne namjene Uaz-ov terenac proizvodio se i u civilnim izdanjima. 

Izvorno se pokretao benzinskim motorom s četiri cilindra zapremine 2445 kubičnih centimetara s dva ventila po cilindru OHV konstrukcije s bregastom osovinom smještenom u bloku motora. Snaga motora je iznosila 72 konjske snage i prenosila se na kotače putem manualnog 4-brzinskog mjenjača. Uaz 469 imao je stalni pogon na stražnje kotače i priključivi na prednje. Uz pomoć redutkora za high i low režim vožnje bio je vladar off roada. Naprijed i straga ovjes se bazirao na krutoj osovini s lisnatim oprugama.

Zanimljivo je kako osnovne varijante nisu imale mogućnost blokade diferencijala. Budući da je prazna 469-ica imala masu između 1550 i 1650 kilograma maksimalna brzina na asfaltu iznosila je skromnih 100 do 105 kilometara na sat. U početku se opremao bubanj kočnicama na sva četiri kotača. Imao je nosivost od 6 do 7 osoba, a u radnim uvjetima trošio je od 11 do 20 litara benzina na 100 kilometara. Zato je ovisno o varijantama imao i do 2 x 90 litarske spremnike goriva. Tijekom godina ovjesu su dodani poprečni stabilizatori koji su zbog smještaja iznad krutog mosta i efikasno kalibrirane geometrije ovjesa čak i u twist situaciji na terenu svim četiri kotačima omogućavala čvrsti kontakt s podlogom. Zanimljivo je kako je Uaz 469 mogao koristiti benzin sa samo 76 oktana.

U Italiji je, primjerice, bila naročito popularna civilna varijanta, a nudio se još s Fiatovim benzincem te PSA i VM turbo dizelašima. Benzinac zapremine 2 litre imao je suvremeniju (OHC) konstrukciju od originalnog motora, a prvotno je ugrađivan u osobni automobil Fiat 131. Razvijao je, za ono vrijeme, impresivnih 113 konjskih snaga pri 5.600 okretaja u minuti. Uaz 469 je u potonjoj varijanti imao naziv Racing jer je bio u stanju postići 140 kilometara na sat. Za početak 1980-ih i pravi terenac - prilično brzo. Peugeotov dizelaš zapremine 2.3 litre razvijao je 70 konjskih snaga pri 4500 okretaja u minuti što je bilo dovoljno za 115 kilometara na sat maksimalne brzine. Potonja varijanta nosila je naziv Uaz 469 Diesel Peugeot. Nudio se još s Citroenovim dizelašem 2.5, turbodizelašem 2.1 te VM turbo dizelašem zapremine 2.4 litre. Peugeotovi motori razvijali su snagu od 76 odnosno 84 konjskih snaga, a Vm-om motor respektabilnih 100 konjskih snaga. Pri tome se raspon maksimalnih brzina kretao od 120 do 140 kilometara na sat.