VIDIAUTO Izbor tjedna – Palac gore za kupnju!
Dizajnerski loftovi na kotačima: C4 Picasso vs Carens vs 5008 vs Verso
Tržišni pokazatelji govore kako je zlatno doba monovolumena iza nas, ali se proizvođači i dalje trude. Pri tome moderno uređenje interijera shvaćaju na različite načine. Usporedili smo modele Citroën C4 Picasso, Kia Carens, Peugeot 5008 i Toyotu Verso.
Francuske automobilske marke svoju kreativnu energiju često upucavaju u avangardne proizvode iz segmenta monovolumena. Najveći kreator takvih vozila je Renault koji je monovolumensku formu pronio kroz sve dimenzije – od malih gradskih automobila (Twingo I), preko gradske klase (Modus), do kompakata (Scénic I-III) i minivanova (Espace I-IV) da bi se konačno dotaknuo i premium segmenta (Avantime, Espace V). Nisu svi navedeni modeli bili super-uspješni, ali će po nečemu svi ostati upamćeni. Aktualni Scenic je trenutno na kraju svoje sjajne karijere, a Scenic je pobjednik naše lanjske usporedbe u kojoj su sudjelovali Scenic, C-Max i Meriva.
Citroën je sa svojom "umjetničkom" obitelji raznih Picassa zapravo utemeljio "brand unutar branda" koji na momente zrači snažnije i od novokreirane marke DS. U vidu komplementarne nadopune progresivnim idejama, sestrinskom su Peugeotu prepustili ulogu konzervativca, s modelom 5008. Francuski će dvojac odmjeriti snage s još jednim "klasičarom" u ovoj disciplini, Toyotinim Versom. A da nadmetanje bude neizvjesnije, usporedbu će kompletirati Kia Carens, model koji je nezasluženo zapostavljen u ovim krajevima.
Kia je jedina marka koja nudi 7-godišnje jamstvo, ali nije to jedina odlika Carensa četvrte generacije. Mada se na prvi pogled radi o posve prosječnom predstavniku kompaktnih obiteljskih prijevoznika, Carens je promišljeno dizajniran pa mu je teško pronaći manu. Dok svojom dopadljivom vanjštinom koketira s novim BMW-ovim kompaktnim jednovolumenima (Serija 2 Tourer), u putničkoj kabini nudi solidne mogućnosti varijacije prostora, poput poznatijih predstavnika klase, ali s jednom zdravom dozom odmjerenosti, kako u smislu dizajna tako i u funkcionalnosti.
Unatoč solidnim vanjskim gabaritima Carensom se jednostavno odrađuju gradske rute, ali na izvangradskim relacijama servoupravljač ne prenosi gotovo nikakve povratne informacije. Kuriozitet je da se snaga serva može podešavati u tri razine, a predmetni sustav Kia naziva Flex Steer (Opel će sigurno negodovati kada shvati da mu je konkurentska marka "preotela" jednu zgodnu "Flex"-složenicu!). Carensov prtljažnik standardno zaprima 536 litara što je ugledna brojka, no dio konkurenata nudi više. Preklapanjem suvozačevog sjedala otvara se mogućnost prijevoza predmeta duljine do 2,15 metara.
Motorska ponuda je skromna – 1,6-litreni atmosferski benzinac s izravnim ubrizgavanjem goriva tek je za tisuću kuna jeftiniji od apsolutno poželjnijeg turbodizelaša. Mjenjač je ručni sa šest stupnjeva. Samo je jedan paket opreme na dispoziciji, ali zato iznimno bogat. Između ostalog posjeduje tempomat, dvozonsku automatsku klimu, kameru za vožnju unatrag i grijanje sjedala. No, u osnovi ipak postoje dvije izvedbe Carensa – s pet ili sa sedam sjedala.
Nakon južnokorejskog predstavnika okrećemo se japanskom takmacu. Verso je naš stari znanac, no od premijerne 2009. godine prošao je kroz određena pomlađivanja. Mehanikom je svakako up-to-date, no Verso pati zbog dizajna – pogledavši ga "u oči", mnogima nije jasno "što je umjetnik želio reći", a sjedanjem za upravljač taj se dojam samo intenzivira. Toyotina armaturna ploča djeluje kaotično, a zapravo samo želi biti minimalistička. Suprotno tome, "namještaj" u putničkoj kabini posve je standardne konfiguracije.
Kupac nema mnogo prostora kod odabira motora, no prednost je i ovdje na strani dizelske opcije. Radi se o odličnom 1,6-litrašu iz laboratorija bavarskog BMW-a, što se osjeti u kultiviranosti i spontanom odazivu na komande gasa. Verso nije tako široke ruke u pogledu serijske opreme, ali za razliku od Kije nudi čak 5 (pet!) paketa opremljenosti što je gotovo rekord! Preporuku ima druga razina Luna (vidi tablicu), a oni s vrlo ograničenim budžetom veselit će se nižoj cijeni osnovnog dizelskog modela Terra, od 157.500 kuna.
Peugeotov se monovolumen također može pohvaliti dugačkim radnim stažem, ali i vrlo pristojnim dizajnom – možda čak i dosadnim. Stvoren na pouzdanim temeljima Citroënovog Grand Picassa, dizajniran je klasično i otmjeno. Estetski standard je u peugeotovskom stilu postavljen visoko, ali nedostaje markantnosti koja danas prodaje dobar proizvod.
Prostora, ipak, ne manjka - 5008 je među većim vozilima ovdje. Izrada i korišteni materijali reflektiraju Peugeotovou gospodsku filozofiju, bez eksperimenata i eskapada. Neugodan nus-efekt armaturne ploče je što ne upija u potpunosti sunčevu svjetlost nego je reflektira na vjetrobran, što katkad smeta u vožnji.
Oznaka HDi je obavezan program motorske ponude jer bi pozamašno "tijelo" 5008-ice inače uzelo preveliki danak potrošnji. 1,6-litreni BlueHDi motor sa 120 KS i stop-start sustavom nameće se kao ekonomičan, a dovoljno dinamičan pogonski sklop. Paketi opreme su složeni prema očekivanjima, cijena automobila također, ali u svemu tome nema ničeg uzbudljivog.
Citroën igra u nekoj sasvim drugoj ligi. Ovdje smo ga uzeli u razmatranje u "kratkoj" verziji koja je itekako dovoljna ako nema potrebe za više od pet sjedala. U standardnoj varijanti Picasso ima međuosovinski razmak od 2,78 metara što se prenosi na najprostraniju putničku kabinu.
Ali kako atraktivno uređenu! Središnjim grebenom armaturne ploče dominira 7-inčni tablet, pretinaca je uistinu mnogo, vjetrobran je povučen duboko u krov, postoje zastorići i fotelje, pod je ravan, instrumenti digitalni. Mnogo toga nije riješeno kao u drugim, "normalnim" automobilima.
Postoji mnogo toga na C4 Picassu što se teško uklapa u staromodan koncept razumnog automobila. Ali 120 KS snažan BlueHDi sa stop-startom (isti pogonski sklop kao i u Peugeotu) mnogima može biti, i jest uzor. Mada ne uzrokuje emocionalne ispade – niti u pozitivnom, niti u negativnom smislu – omogućava lako "plivanje" u prometu te je ugodno štedljiv. Postoji i slabija verzija ovoga motora sa 100 KS, a cijena takvog Picassa je 150.500 kuna.
Citroënovo podvozje ne naginje sportskoj vožnji, ali nije ni neugodno mekano. Takav se kompromis dobro uklapa u karakter automobila. Funkcionalnost je na visokoj razini, ali postoje detalji koji od vozača traže navikavanje. No kada ih prihvati onakve kakve jesu, Picasso među ovdje okupljenim obiteljskim monovolumenima nudi najviše.
Vožnja će u svakom od ovdje izdvojenih modela proći ugodno, ali samo neki od njih pri tome nude i ekstravaganciju. Tko želi imati moderno uređen stan, život i obitelj, željet će i moderno koncipiran automobil. Citroën nudi upravo takvo vozilo, a bez potrebe za ikakvom "dizajnerskom" nadoplatom. Visoki stil koji ne traži dodatnu nadoplatu položen na robusnu i provjerenu osnovu - dovoljno da ni sekunde ne oklijevamo oko proglašenja C4 Picassa ovotjednim pobjednikom naše usporedbe!
Napomena: navedene cijene vrijede na dan objave članka.
Učitavam komentare ...