Usporedba gradskih automobila Opel Corsa vs Renault Clio vs Toyota Yaris

Današnja "gradska klasa" nudi daleko više od onoga što joj naziv sugerira. U prošloj smo se usporedbi dovoljno načudili dimenzijama suvremenih predstavnika iz onog najmanjeg, takozvanog A0 segmenta, koji dostižu ili čak premašuju vanjske gabarite jednog Golfa I. A to je, ne tako davno, bila čista kompaktna klasa.

Grupu koju danas razmatramo odlikuju još zrelije mjere. Razvoj toga trenda navijestio je Grande Punto koji je 2005. godine, ne samo nazivom već i duljinom od preko 4 metra, zakoračio među (tadašnje) kompakte. Translatiranje klasa nastavilo se sve do danas kada je, primjerice, Mazda 3 sedan (definitivno kompakt) dugačak poput 20 godina starog Volva 850 – u ono vrijeme krajnje ozbiljne i ugledne, velike putne limuzine.

Vratimo se našim kandidatima i odgovorimo na pitanje zašto su to baš ovi, a ne neki drugi modeli? Zato jer Corsa, Clio i Yaris kod privatnih kupaca tradicionalno uživaju povlašteni tretman. Podsjetimo, to su ljudi koji automobil kupuju novcem iz vlastitog džepa (a ne na račun tvrtke) pa svoj odabir temelje na minucioznoj usporedbi karakteristika i uz projekciju dugoročne isplativosti, ne zanemarivši pri tome ni eventualna prethodna iskustva s markom.

Osim toga su Corsa, Clio i Yaris godišta 2016. zreli proizvodi. Prošli su (barem) jednu detaljnu obnovu i teško da još pate od nekih "dječjih bolesti". Renault svoj redizajnirani Clio označava sufiksom Phase II (druga faza), kod Toyote postoji interna oznaka MC (Minor Change – sitne izmjene), a Opel – eto, Opel svoju nekoliko puta obnavljanu Corsu danas smatra "novim modelom".

Opel Corsa

Naravno, imaju pravo na to jer je svaki novi automobil nov, ali za vašu informaciju ćemo reći da je aktualna, "nova" Corsa zapravo višestruko faceliftana i tehnički dorađena Corsa iz 2005. godine – inače, sasvim okej automobil za ono vrijeme. Prema tome, današnji se model još uvijek bazira na zajedničkoj platformi iz propalog braka GM-a i Fiata, ali dizajnom detalja vanjštine i cijelog interijera, kao i dijelom motorske ponude, doveden je do razine konkurenata. Dokaz tome je da će Corsa o kojoj ovdje govorimo, a koja je predstavljena 2014. godine, već 2017. dobiti nasljednika – ovoga puta, nadajmo se, "pravu" Corsu nove generacije.

Interijer Opel Corse

Sada, kada su sve karte na stolu, možemo krenuti s analizom kandidata, korak po korak. Prva točka je ponuda prostora jer upravo na tome ostaje ili pada teza o univerzalnoj upotrebljivosti današnje gradske klase. Mada najkraći, Yaris se u ovoj disciplini odlično snalazi. Stražnja mu je klupa pošteno odmjerena, no prednja sjedala su ugrađena previsoko. Zbog daleko i nisko postavljenog upravljača ne osvaja maksimalno moguću količinu bodova, ali ostavlja uvjerljiv dojam izrade.

Corsa nudi, u centimetrima izraženo, najveću unutrašnjost. No stražnja klupa je tvrda i neudobna, a prednja sjedala su (suprotno Yarisovima) postavljena prenisko. Kada ih podignete, bit ćete zadovoljni s pregledom ceste, ali tada ergonomija pada u vodu jer neke važne komande na središnjoj konzoli, a i sam središnji zaslon, više ne odgovaraju svojom visinom. Danak je to brojnih naknadnih preinaka i osuvremenjivanja nadogradnje jedne stare platforme, uz zadržavanje gotovo svega što se nalazi pod limom – odnosno, u ovom slučaju – ispod plastike.

Renault Clio

Renault demonstrira moguće ergonomske dosege unutar subkompaktne klase. Iako je vlasnik titule za najveći prtljažnik, Cliova unutrašnjost nije najprostranija, osobito ne u kabini straga pa njegovu stražnju klupu ne bi trebale često koristiti korpulentne osobe. Ali naprijed vlada pravi vozački raj: intuitivne komande su logično raspoređene po moderno oblikovanoj armaturnoj ploči, a sjedala kao da se preuzeta iz Meganea. Prostora ne manjka ni po širini. Sjedi se bliže uzdužnom centru vozila što daje osjećaj kao u sportskim automobilima.

Interijer Renaulta Clio

Motori u ovoj usporedbi neće biti beskompromisno sportskih osobina, ali je zdrava doza sportskog štiha dozvoljena. Kako efikasnost ne bi išla nauštrb ekonomičnost, za pogonske agregate smo odabrali turbodizelaše snage oko 90 KS. Clio tu nudi najbolji kompromis – 1.5 dCi je tijekom godina stalno unaprjeđivan pa danas radi tiho i svilenkasto (koliko to dizel uopće može). S laganom karoserijom se nosi k'o od šale!

Toyota Yaris

Yarisov motor je također za svaku pohvalu. Izbalansiran je i uglađen te kultivirane isporuke snage. Jedini je problem što osjetno poskupljuje automobil. Corsa sa svojom cijenom nema poteškoća, ali ni motor nije za neku posebnu preporuku. Izvedenica Fiatovog MultiJet dizelaša u Opelovim rukama nije evoluirala u pravom smjeru pa je zvukom najhrapaviji među ovdje okupljenim modelima, a ni po ostalim detaljima se ne ističe.

Interijer u Toyoti Yaris

Na kraju, osobni odabir svakog pojedinog kupca ne mora biti isključivo izveden iz racionalnih zaključaka. Ovakav se automobil u pravilu kupuje na razdoblje od barem pet godina, a to je nezanemariv dio prosječnog ljudskog životnog vijeka. Automobil za koji ćemo se danas odlučiti trebamo željeti i voljeti, mora nam se sviđati i biti nam drag svaki put kada ga "probudimo" pritiskom na gumb daljinskog upravljača. I Corsa i Clio i Yaris mogu to postati. No, ako tražimo istinsku preporuku, vozilo koje će zadovoljiti i u zdravorazumskim, strogo racionalnim aspektima, naš je odabir, bez ikakve dvojbe, šarmantni Renaultov mališan Clio.

Napomena: navedeni iznosi su službene cijene vozila u karoserijskim izvedbama s petorim vratima i vrijede na dan objave članka.

09.11.2016.