Kroz slavu i tragedije

Prva utrka startala je 26. prosinca 1978. godine, a 170 takmičara krenulo je iz Pariza na preko 10.000 kilometara dugu avanturu kroz Alžir, Niger, Burkinu Faso, Mali, i Senegal. Prvi pobjednik bio je tada 21-jednogodišnji francuski motociklist Cyril Neveu na Yamahi 500 XT. Naredne godine debitiraju i kamioni, a 1981. godine Citroen s modelom CX 2400 GTI postaje prvi proizvođač osobnih automobila koji je pripremio auto specijalno za takmičenje. Za upravljačem legendarnog Porschea 911 4WD 1984. pobijedio je francuz Rene Metge, dok Porsche 959 4WD debitira 1986. godine. Nizozemski reli velikan Jan De Rooy svoj kamion DAF ojačao je sa dva turbo puhala na 500 konjskih snaga i dominirao u 80-ima. Godine 1988. Ariu Vatanenu ukraden je Peugeot 405 T16, a iste godine takmičilo se rekordnih 600 natjecatelja. Peugeot dominira utrkom krajem 80-ih, 87., 88., 89., 90., pobjedničke godine samo su se nizale. Prvo s modelom 205 T16, zatim 405 T16, s kojim su 1990. osvojili i prva tri mjesta. Nedugo nakon «promocije» u Zaljevskom ratu, 1992. na natjecanje stiže i GPS uređaj kao nezaobilazni pratilac. Iste godine Didier Auriol boreći se s ratom u Čadu i nabujalim rijekama postaje prvi vozač kojemu je uspjelo pobijediti u konkurenciji automobila nakon što je dva puta slavio na motociklu. Juta Kleinschmidt je 2001. postala prva ženska pobjednica u svom Mitsubishiu.

Naši predstavnici Zvonimir Martinčević (vozač) i Marin Frčko (navigator) 2001/02. upustili su se u prvu avanturu ne završivši natjecanje jer su nakon prevaljenih 5.000 kilometara odustali zbog kvara na Land Roveru. Godine 2003/04., s Toyotom Land Cruiser, stigli su do cilja, ali su ostali bez plasmana zbog kašnjenja na start jedne etape. Treća-sreća! S novom Toyotom Land Cruiser 3.0 D4D pripremeljenom u Toyotinom odjelu u Parizu, nastupili su 2005. godine. Karoserija i šasija dodatno su ojačane na 2000 najeksploatiranijih točaka, dorađeni su ovjes, motor i mjenjač. Motor je prerađen sa serijske 163 konjske snage na 220 konja. Za rad u pustinjskim uvjetima ugrađeni su posebni filtri goriva i zraka. Na kraju su između 216 ekipa koje su završile utrku na dakarskoj plaži u ukupnom poretku bili 72. (među 20 u klasi T1) od 75 u klasi automobila.
Slijedeće, 2006. godine u istom sastavu nažalost naša posada morala je odustati zbog havarije. Godine 2009. za CroDakarTeam u Argentini i Čileu vozili su Daniel Šaškin i Damir Bruner. U Opel Antari morali su odustati nakon svega 3.000 kilometara. Boris Garafulic, Čileanac naših korijena 2012. godine u BMW-u X3 ostvario je 12. rezultat u klasi automobila.

Na Dakarskom reliju događa se svašta. Poput cjenjkanja oko džeparca s lokalnim stanovništvom da pomognu gurati vozilo zapelo u pijesku. Ukoliko se ostane bez goriva ili vode natjecatelji su litru znali plaćati i po stotinjak dolara lokalnim trgovcima. Događalo se da i usprkos GPS-u natjecatelji zbog pijeska u zraku jednostavno ne znaju u kojemu smjeru idu.
No, nažalost statistika kaže da svake godine na reliju u nepovrat odu tri ljudska života. Godine 1986. utemeljitelj utrke Thiery Sabine, poginuo je rilikom pada helikoptera, a posmrtni ostaci rasuti su pustinjom. Tragedije se nastavljaju i 1988. kada prilikom prevrtanja kamiona DAF pogiba Van Loevezijn Dvostruki pobjednik među motociklistima Fabrizio Meoni (2001. i 2003) , 2005. godine preminuo je nakon pada sa KTM-a pri brzini od 150 km/h. Do sada je život izgubilo čak 60 osoba

Francuski vozač Stephane Peterhansel 2013. godine ostvario je nedostižnu 11. pobjedu na Dakarskom reliju. Šest puta (1991, 92, 93, 95, 97, 98) pobijedio je u konkurenciji motociklista s Yamahom. Preostalih pet puta (2004, 05, 07, 12,13) pobijedio je za volanom automobila. Nakon vjernosti Mitsubishi timu, zadnje dvije pobjede je odnio u neobičnom Mini All 4 automobilu.