Mercedes-Benz 600

Filozofija je u njemačkoj tvornici Mercedes-Benz u Stuttgartu oduvijek bila: luksuz, kvaliteta i moć, no 1963. godine, na salonu automobila u Frankfurtu, činilo se kako je Mercedes-Benz nadmašio samoga sebe. Model 600 bio je najveća zvijezda salona i na licima posjetitelja vidjelo se istinsko oduševljenje ovom automobilskom krstaricom. No ta ista lica istovremeno su i sjetno komentirala: «Ah, znam da nikada neću sjesti u taj Mercedes».

Naime, nije ni bio potreban pogled na cijenu ovog modela jer sama je pojava najavljivala kako je riječ o najskupljem automobilu izašlom iz tvornice u Baden-Wűrtembergu. Kraljevi, prinčevi, svjetski diktatori i tek izuzetno bogati pojedinci mogli su primirisati hotelu s pet zvjezdica na četiri kotača. Iako je potražnja bila velika Mercedes-Benz je model 600 namijenio samo odabranima i stoga je produkcija bila limitirana. Model je na tržištu bio nevjerojatnih 18 godina, od kolovoza 1963. pa do lipnja 1981. godine, no iz tvornice je izašlo samo 2677 modela.

Landaulet za Papu

Mercedes-Benz 600 mogao se naručiti u jednoj od četiri varijante: limuzina s kratkim međuosovinskim razmakom, limuzina Pullman s dugačkim međuosovinskim razmakom; u verziji s 4 ili 6 vratiju, te po dimenzijama identičan model no namjenom potpuno drugačiji – kabriolet Landaulet. Bila je to najekskluzivnija varijanta koja je svojom pojavom obarala s nogu. U stvari nije to bio klasičan kabriolet (zaboga, kakav bi i bio s gotovo 6 metara dužine?!) već mu se spuštao samo stražnji dio krova, onaj u kojem su boravili «oni».

Pogađate, upravo je Landaulet bio omiljen među svjetskim diktatorima, vođama i ostalima koji su željeli ili morali paradirati između mase ljudi. Najpoznatiji korisnik Landauleta u svijetu bio je Papa Pavao VI. Vatikan je, naime, 1966. godine dobio specijalnu verziju ovog modela i od tada je Sveta Stolica usko vezana uz Mercedesove modele. Nakon 20 godina u službi Vatikana automobil je doniran Mercedesovom muzeju.

Napravljeno je svega 59 modela + od čega je deset imalo produženi krov. Gotovo jednako senzacionalan svojom pojavom bio je 6-vratni model Pullman kojih je napravljeno 428 komada. Limuzina s kratkim međuosovinskim razmakom i 4 vratiju napravljeno je u najvećem broju – 2190.

Ispod 10 s do 100 i preko 200 km/h

Neovisno o karoserijskoj izvedbi motor je bio samo jedan. I to kakav! 6332 kubičnih centimetara raspoređenih u 8 cilindara u V formaciji. Motor je imao mehaničko ubrizgavanje goriva, bregaste osovine u glavi te kompresiju od 9:1. Snaga je iznosila 250 KS pri 4000/min uz moćan okretni moment od 502 Nm pri 2800/min . Bio je to prvi Mercedesov produkcijski V8 motor te je bio rezerviran isključivo za model 600 sve do 1968. godine kada počinje ugradnja u ekskluzivnu limuzinu 300 SEL 6.3.

Model s dugačkim (3900 mm), a ništa manje ni model s kratkim (3200 mm) međuosovinskim razmakom izazivali su istinsko divljenje svojim proporcijama – 5540 mm dužine kod kraće verzije te čak 6248 mm dugačak Pullman! Težina? Poprilična: od 2422 kg do 2600 kg kod limuzine i od 2640 do 2699 kg kod Pullmana. No unatoč velikoj masi, koja ruku na srce i nije pretjerana (današnji VW Phaeton W12 u 5 metara dužine teži 2480 kg), 600-tka je zahvaljujući moćnom 6.3 motoru i četverostupanjskoj automatici bez problema jurila i više od 200 km/h! Uh, kakav je to negdje osjećaj bio; Pullman vas poput zahuktale lokomotive pretječe sa 190 km/h dok se vi na autoputu koturate sa svega 80 km/h i čini vam se kako jurite poput aviona!

Bilo je to negdje osobito iskustvo no sigurni smo kako je takovih bilo prilično malo. Još malo o performansama; ubrzanje je trajalo od 9.7 do 12 sekundi (ovisno o verziji i broju putnika) dok se četvrtina milje (402 metra) prelazila za 17 sekundi. Kako bi se osiguralo dovoljno energije za velik broj pomoćnih sustava koji su se brinuli za luksuz motor je pokretao dva alternatora.

Kao kod kuće…Ma vraga – bolje!

Sama ideja modela 600 bila je jasna – ponuditi najbolje moguće, superluksuznu lađu na četri kotača. Jedan od odgovornih ljudi, Rudolf Uhlenhaut, jednom je rekao kako je trošak izrade ovog modela bio posve nebitan. Tražilo se, kako je Uhlenhaut još dodao: »Dovoljno mjesta za visoke ljude, najbolji mogući ovjes, minimalno uvijanje karoserije u zavoju, velik broj kombinacija u namještanju svih sjedala, izvanrednu ventilaciju, grijanje i klimu, tih rad kompletnog automobila i električno upravljanje svim manualnim komandama». I to je 600 mogao! Bio je to automobil poput nijednog drugoga. Njegov nezavisni i podešavajući ovjes osiguravao je nevjerojatno mirnu i udobnu vožnju bez obzira na uvjete.

Hidrauličnim amortizerima upravljalo se preko trostupanjske (mekano, srednje, tvrdo) komande smještene kod upravljača. Ako je cesta zahtijevala povišeno odstojanje karoserije od tla 600 je mogao narasti za dodatnih 5 centimetara. Nije ni potrebno spominjati kako je svaki model 600-tke bio ručno rađen u tvornici u Sindelfingenu. Putnici su uživali u najfinijoj koži, najboljim tkaninama i najskupocjenijem drvu.

Prvi su modeli imali i hidraulično zatvaranje vrata no taj je sistem napušten kao prekompliciran. Pullman modeli su uglavnom isporučivani s hlađenim mini barom. Hidraulika je pokretala gotovo sve komande, a ventilacija je uključivala i dvozonsku klimu (za prednji i stražnji dio). Radio je imao daljinsko upravljanje dok je 13 svjetiljaka osiguravalo dovoljno svjetla. Najspominjaniji patent 600-tke bilo je daljinsko namještanje vanjskih retrovizora. Ne zaboravimo, riječ je o 1963. godini!

Bez premca

Najbolji od najboljih prestao se proizvoditi nakon nevjerojatnih 18 godina no njegova genijalnost još je i danas jednako opsesivna kao i prvoga dana njegova nastanka, prije 41 godinu. Iako danas Mercedes nudi izvnarednu hi-tech krstaricu Maybach u kojoj lako možemo zamisliti mnoge iz ove priče Mercedes-Benz 600 je ipak ostao automobilsko božanstvo bez premca.

    U pravim ali i krivim rukama

Otpočetka se znalo kome je namijenjen model 600. Njegova ručno rađena impozantna figura s najluksuznijim materijalima i najekskluzivnijom tehnologijom mogla se naći u garaži samo izuzetnih svjetskih ličnosti. Rekli biste, na prvu, čistih odlikaša, no istina je ipak malo surovija. Iako su vlasnici 600-tke bili i nešto više spomenuti Papa, kraljica Elizabeta II, Princ Rainer, vlada Savezne Republike Njemačke i drugi koji su, dakle, zasluženo imali tu privilegiju voziti se najboljim vozilom na četiri kotača, s druge strane njegovu su genijalnost u svojim rukama morali imati i ponajveći zlobnici 20.stoljeća – između ostalih Mao Ce Tung te rumunjski predsjednik Causescu.

Da, upravo oni koji su zdušno zagovarali smrt kapitalističkom poimanju svijeta i njihovim proizvodima; sve koji bi i pomislili na taj ideal odmah bi strijeljali, dok su istovremeno te iste proizvode itekako uživali. Zar uopće treba spominjati da je jedan od Mercedesa 600 bio i u Titovim rukama (i to rijetki Landaulet iz 1967, u izvedbi koja je proizvedena u samo deset primjeraka i još nekoliko običnijih modela). Jugoslavenski vođa tako se meškoljio u jednoj od svojih «Mećki» dok je slijepa raja mahala licemjernom manipulatoru. Druže Tito, ljubičice bijela, eno vam tamo novog Moskvića u GLS izvedbi sa pepeljarom kao dodatnom opremom… Jer to su prava kola, zar ne?!

Luka Lukčić, © www.vidiauto.com

Proizvodnja:    1963.-1981.
Motor:    V8, 6332 cm3
Snaga (kW/KS):    186/250
Maksimalna brzina (km/h):    204
Broj proizvedenih primjeraka:    2677