I do 15 milijardi eura kazne za proizvođače koji prekorače granične emisije CO2

Prema riječima prvog čovjeka Renaulta Luce de Mea, proizvođači automobila mogli bi se suočiti s kaznama koje bi mogle dosegnuti i 15 milijardi eura, a neovisni financijski analitičari barataju s ciframa koje se "vrte" oko 10 milijardi eura.

Proizvođači automobila su u nemogućoj situaciji jer moraju smanjiti ukupnu (ili prosječnu, dođe na isto) emisiju CO₂ svojih vozila, a jedini način kako to mogu napraviti je povećanje prodaje električnih automobila, koje kupci baš i ne žele.

Na primjer ako proizvođač X na kraju bude imao prosječnu emisiju CO₂ 99 g/km, a proizveo je pet milijuna auta, suočava se s kaznom od 1,9 milijardi eura, pa se čini kako Europa ustrajno pili granu na kojoj sjedi i sustavno uništava automobilsku industriju.

Postoje i druga mišljenja koja ističu kako su ovakva ograničenja te potencijalne kazne način da se automobilska industrija natjera na promjene te postane konkurentna.

Stellantis je već najavio kako će sljedeće godine vjerojatno morati smanjiti proizvodnju automobila s motorima s unutarnjim izgaranjem kako bi ispunio svoje ciljeve emisija smanjenja emisije CO₂ u za 2025., umjesto da plaća kazne.

Začudo, Stellantis nije među proizvođačima koji pozivaju na reviziju odluke o smanjenju emisije CO₂, odnosno kazni koje slijede ako se to ne ispuni i njegovi čelnici tvrde kako će ispuniti ciljeve te da bi svako odgađanje novih pravila značilo da europski proizvođači automobila još više zaostaju za tehnološki naprednim kineskim markama.

Jedna od mogućih prednosti za Stellantis je Leapmotor International, odnosno zajednička tvrtka Stellantisa i kineskog Leapmotora, u kojem Stellantis ima 51 posto udjela, koja je počela s prodajom dva električna modela u Europi, a ta vozila će se računati u ukupnim emisijama te (barem donekle) smanjiti prosječnu emisiju po vozilu.

Ostaje za vidjeti što će se na kraju dogoditi, ali se tržište, osim sa zalihama novih električnih automobila, suočava s velikim brojem električnih vozila koja su kupljena 2020. i 20021. te izlaze iz leasinga pri čemu je ostatak vrijednosti na početku postavljen relativno visoko kako bi se smanjila mjesečna rata.

Sad je ta vozila nemoguće prodati pa će proizvođači morati dodatno pomagati trgovcima te su najavljeni poticaji za prodaju električnih vozila.

Sve ovo će u konačnici dovesti do rasta cijena vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem jer se iz njihove prodaje moraju financirati sve ove vratolomije, a dodatni motiv je izjednačavanje s cijenom električnih automobila, ne bi li se kupci odlučili za ove druge.

Kad se sve skupa uzme u obzir prijeti nam prijeti nam realna opasnost da ćemo voziti 20 i više godina stare automobile te biti bitno siromašniji nego sada.

Više od 3 milijuna ljudi u Europi radi u automobilskoj industriji što je više od 10% svih radnih mjesta u proizvodnji, a u Europi se godišnje proizvede oko 15 milijuna motornih vozila (svih vrsta), pri čemu je aktivno oko 250 tvornica vozila, odnosno dijelova.

Moglo bi se dogoditi da sve to nestane, ali nestali su i rudnici ugljena, tekstilna industrija i još mnogo toga pa nismo (mislim na Europljane) postali siromašniji.

Kad u svjetlu ovih grama CO₂ po kilometru spomenemo činjenicu da svaki putnik na letu od Zagreba do Dubrovnika i natrag (posredno) proizvede 125 kg CO₂.

Da bi imali širu sliku, 2023. godine se na sve letove u svijetu ukrcalo oko 4,5 milijardi putnika.

Budući da je let do Dubrovnika jako kratak, ostavljam vam da procijenite ukupnu emisiju CO₂ koju generira zračni promet  pri čemu ovdje nisam spominjao zračni prijevoz robe, brodove, i ostalo.